Nije Martina Mlinarević jedina koja se ikad sama dovezla na operaciju, na rezanje do rebara i dublje, na rezanje do pola kako bi riješila neke stvari s Velikim Stvoriteljem. Koje to stvari? Primjerice, tko ima otkačeniji smisao za humor; Stvoritelj s bezdušnom svakodnevicom sužene balkanske svijesti u svojoj Kreacijom ili Martina sa svojom “Bukačom”. Svoju zatucanu Hercegovinu koju gorko-slatko voli, koja ju je rodila, kao i njen otac, ona za nekoliko redova veličine bolje razumije i tu zemlju i te ljude nego što oni razumiju sebe same. Pritom ne budimo nepravedni prema Hercegovini. Istina jest da će je preživjeti samo onaj kadar preživjeti i rak i BiH. Na sramotu Balkana i svih njegovih demokratura i post-nekakve imitacije civilizacije od Triglava do Vardara, Hercegovina je samo poput ekstremne studije slučaja. U svojim krležijanskim provincijama Balkana svi smo mi dijelom iste priče. Nije Martina jedina koja se dovezla sama na obračun s Bogom. Nije niti prva koja je otkrivala snagu i Galgenhumor u posljednjim trenucima onoga što je slutilo na odbrojavanje do recikliranja duše. Ali je jedna od najvećih kćeri i sinova Hercegovine što su im javno željeli da crknu od raka samo zato što su međi najboljima od najboljih od nas.