'U Zagrebačkoj gori, kod kapele Majke Božje Snježne jedan breg se zove Jebešbreg. To je blizu Čučerja. Priča se da se zove tako jer je neki momak išel s pucom s proščenja. Putem su se napili i dečko je pital pucu da mu da. A ona je rekla da će mu dati ako ju ponese na taj breg. Ali se je zmučil s pucu na leđima i kad je došel na breg, del ju je na zemlu i on je hmrl.
Zato se zove Jebešbreg'.
POGLEDAJTE VIDEO: Evo polazne stanice Žičare Sljeme
Legenda je to za koju nisu čuli ni mnogi stanovnici Čučerja, pokazalo se u razgovoru s Antom Kordunom, predsjednikom Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva Bosiljak iz Čučerja, pa će mnogima vjerojatno biti zanimljivo pročitati moguće porijeklo legende:
- Legenda ima motiv koji se pojavljuje u mnogim pričama iz vjerovanja o vješticama. One su se, naime, povremeno sastajale, pa su na tom putu trebale prijevoz. Tada bi zavodile muškarce, koje su pretvarale u konje i magarce i na njihovim leđima dolazile na cilj, ili bi zavodile muškarce i tražile od njih da ih prenesu. To je uobičajen motiv tih vjerovanja - kaže Martina Findrik, magistra povijesti i voditeljica Gornjogradskih coprnica.
Vještice su, dodaje, u vjerovanjima često spominjane kao netko tko zavodi, začara i uvlači se u mozak, kako bi navele muškarca da ih prenese. Obično bi se najprije nekoliko njih sastajalo na udaljenijim mjestima, pa bi zajedno putovale do mjesta sastanka.
- Obično bi to bilo neko raskrižje, gradska vrata ili brijeg. Tako se u legendama gotovo svakog kraja u kojem su zabilježena vjerovanja u vještice spominje neki brijeg kao njihovo sastajalište. Zapisi o tome mogu se pratiti u spisima od 17. do 18. stoljeća i u ovim našim krajevima - pojašnjava sugovornica.
POGLEDAJTE 2. EPIZODU 'FIRME': Ono kad je kolegica bivša manekenka