Rođen sam kao zdravo dijete, ali već sa prvom godinom života dijagnosticirana mi je neuromuskularna bolest, točnije Spinalna mišićna atrofija, tip II, genetska bolest od koje odumiru mišići. Krećem se u invalidskim kolicima i imam traheotomiju, a zbog bolesti ovisan sam o tuđoj pomoći, kaže Jan Bolić (25), mladi pisac, kolumnist i bloger iz Rijeke.
POGLEDAJTE VIDEO:
Njegova unutarnja snaga i optimizam inspiracija su mnogima. Nikada u životu nije stao na noge, a pisati može samo sa jednim prstom - palcem lijeve ruke - no ipak je napisao nekoliko knjiga i zbirki pjesama, a prije dvije godine javnosti je predstavio kriminalistički roman 'Težina stvarnosti'.
Taj naslov mogao bi opisati i situaciju u kojoj trenutno živi - u velikom je strahu od korona virusa jer je izuzetno krhkog zdravlja. Kaže kako je 2009. godine završio na intenzivnoj njezi i respiratoru zbog respiratornog infekta pa bi doticaj sa virusom Covid - 19 mogao biti koban za njega. Oduvijek mora jako paziti da se ne zarazi nekim virusom.
Napisao je na Facebooku da njegova majka Marisstella svaki dan odlazi na posao i kući dolazi u strahu da ne bi negdje pokupila virus i tako zarazila svojeg sina. Pozvao je ljude da budu odgovorni i paze što rade, gdje se kreću te da razmišljaju o tome da oko njih žive vrlo osjetljivi ljudi, rizična skupina o kojoj treba razmišljati.
Ovako glasi cijela njegova objava:
Već nekoliko dana čitam i slušam, malo jednu stranu, pa malo drugu stranu. Trebamo paziti, ovo će nas ubiti... onda druga strana, ovo je sve namjerno napravljeno, panika, sve je ovo zbog ekonomije i farmaceuta...
Znate što? Nije me briga! Uopće. Koliko sam se informirao i pročitao do sada od osoba koje su cijele svoje živote posvetili medicini, epidemiji i istraživanju, te općenito javnom zdravstvu, neki su mi i jako dragi prijatelji, moje mišljenje je da ovo nije nitko namjerno napravio kako bi uništio ekonomiju.
No, moguće je da je virus krenuo zbog nemara, to je druga stvar. Zapravo, vrlo vjerojatno je zbog ljudskog nemara.
Zbog moje bolesti Spinalne mišićne atrofije tipa 2, spadam u visokorizičnu skupinu, i da, nije mi uopće svejedno. Ustvari, od kad je krenula velika epidemija u Italiji, jako me strah. 2009. sam završio na intenzivnoj njezi i respiratoru baš zbog pluća, respiratornog infekta, a nije bio Covid - 19. Zato ne želim ni misliti što bi bilo da se zarazim.
Moja mama svaki dan odlazi na posao, strahuje da ne pokupi virus, jer će ga donijeti u kuću, a da ni ne zna. Tada će i mene zaraziti!
Nije ovo bezazlena stvar, zar mislite da su znanstvenici potplaćeni i da nas muljaju? Nemojmo se miješati u njihov posao, kao ni što se oni ne miješaju u naš! Nemojmo biti prepametni u ovakvim situacijama!
Krizni stožer i ministar Beroš rade jako odličan posao i mislim da su puno vremena već kupili do sada. Virus je jako opasan za rizične skupine, to trebamo svi shvatiti. Nije ovo gripa. Kod gripe već ljudi imaju stvoren imunitet, a rizične skupine se cijepe. Covid - 19 se prvi put pojavljuje i zato ako smo u kontaktu sa zaraženima, sigurno ćemo dobit virus. Ne moramo niti biti u kontaktu, dovoljno da uđemo u trgovinu gdje upravo prošla zaražena osoba.
Zato se ne smijemo neodgovorno i nemarno ponašati. Oni koji moraju u izolaciju, neka je odrade. Ako slučajno imaju korona virus u sebi, a ostali su u kućnoj izolaciji, spasili su nečije živote. Možda moj. Stav - nije to ništa, lako ću to preživjeti, da možda ti hoćeš, ali ćeš nekome prenijeti tko neće.
Čak mislim da su mjere preblage, ali zato svi mi možemo učiniti da se širenje virusa zaustavi. Zajedno!
Svima nama je danas u ovo doba nešto otkazano, svi smo frustrirani i nervozni, ali ovo je tek početak! Zato, budimo strpljivi i odgovorni, zatvorimo se u kuće, jer ćemo samo tako što prije vratiti život u normalu!
U kući sam i ne idem nigdje, a vjerojatno neću još van. Ali moramo svi surađivati i napraviti karantene i kontakte svesti na mikrominimum.
Imajte razumijevanja, budite strpljivi, brzo će proći, kao i sve!
Hvala vam svima!
Vaš Jan.
'Vidim da se boji'
- On je jako pozitivan, ali vidim da je zadnjih dana u panici, da se boji. Strah ga je jer je zbog obične prehlade 2009. godine završio tri mjeseca na respiratoru. Otkazali smo odlaske na fizikalnu terapiju, a odlazak među masu ljudi izbjegavamo oduvijek. Baš smo se smijali neki dan, sada kada netko kihne, svi se razbježe od njega, a Jan to radi cijeli život. Bit će sve dobro - ispričala nam je Marisstella Bolić.
Rekla nam je da radi u Vodovodu i kanalizaciji Rijeka gdje su joj izašli ususret tako da je od sutra kod kuće sa svojim sinom.
- Totalna karantena. Dogovorila sam na poslu da do kraja mjeseca ostanem na godišnjem, a nakon toga na bolovanju. Zaliha nekih nemamo, ali Jan ima asistenticu koja će dolaziti i donositi mu što treba - dodala je.
Otkrila nam je kako Jan trenutno piše dvije knjige. Jedna je inspiracijsko motivacijske tematike, a druga je nastavak krimića 'Težina stvarnosti'.
Jan je ovako opisao svoju majku:
Ona je moja najveća podrška u svemu!
Ona me naučila koje su najvrjednije stvari u životu!
Naučila me kako se, ali baš uvijek treba boriti i gurati naprijed!
Od nje sam naučio biti što pravedniji i kako uvijek treba biti iskren!
Trebalo bi mi jedno sto stranica, a i više kad bih pisao što sam sve naučio od nje.
Još uvijek učim, iako ona kaže da ja nju učim.