Teško mi se pomiriti s tim da ne možemo očistiti cijelo podmorje i napraviti još i više od onog što sad radimo. To je Sizifov posao koji ćemo raditi dokle god se ne stane na kraj uzroku, odnosno uvedu strogi zakoni za zbrinjavanje otpada i reciklažu. Ipak, da to ne radimo, pojedini otoci gušili bi se u količini naplavnog otpada, rekao nam je Matko Pojatina (41), ronilac koji posljednjih 13 godina čisti jadransko podmorje od smeća.
POGLEDAJTE VIDEO
Dobitnik nagrade Ponos Hrvatske rođeni je Zagrepčanin koji se ronjenjem bavi od 2004. godine. Tada je u Društvu za podvodne sportove Zagreb, čiji je danas tajnik, položio ronilački tečaj.
- Uz more sam od malena, a oduvijek su me privlačile dubine. Ljeta sam uvijek provodio uz more, pa se znam šaliti da me more i odgajalo da ga čuvam- kaže.
Zajedno s kolegama iz Društva trudi se napraviti razliku, u mogućnostima koje im to dozvoljavaju. Ponekad znaju biti šokirani što sve uspiju pronaći za vrijeme akcija.
- Jednom smo prilikom pronašli ogromni televizor od skoro 100 kilograma na dnu mora u NP Kornatima. Jedva smo ga izvukli na površinu i nije nam bilo jasno kako ga je netko uspio dopremiti do te lokacije i baciti - kaže.
Nažalost, slučajevi pronalaska bijele tehnike na morskom dnu nisu neuobičajeni.
- Jedne godine smo na otoku Lopudu išli roniti ispod strme klisure gdje smo pretpostavljali da je duboko i lijepo podmorje, puno morskog života. Kad smo zaronili pronašli smo sve što možete zamisliti da nekome u kućanstvu nije trebalo. Od wc školjki, veš mašina, radijatora, cijevi, kompletno sve što ide negdje na krupni otpad, netko je kroz dug vremenski period to s litice bacao u more - kaže.
Takve i slične situacije potaknule su ga da se odluči pokrenuti i svoju ronilačku karijeru okrenuti u ekološkom smjeru. Kako kaže, imao je osjećaj da mora početi praviti razliku, jer je jedina kuća koju imamo, naš planet Zemlja, trebao pomoć. Tako je prvu akciju organizirao 2007. godine, zajedno s dvojicom prijatelja na Šipanu.
- Kolega i ja smo ronili, dok je u gumenjaku bio treći kojemu smo dodavali sve što smo pronašli. Nismo se adekvatno pripremili, niti s opremom, ali niti na ono što nas je dočekalo. U manje u sat vremena imali smo pun gumenjak otpada koji smo jedva uspjeli dovesti do veza od težine. Tad sam bio odlučan da ću svako sljedeće ljeto organizirati puno veće akcije i motivirati druge da mi se priključe - kaže Matko.
Sada, nakon 13 godina, s Društvom je uspostavio i tradicionalne akcije koje provode na Šipanu, Mljetu, Ugljanu i Kornatima.
- Mljet smo odabrali jer je najjužniji najotvoreniji otok na koji dolazi većina naplavnog (plutajućeg) otpada od naših južnih susjeda. Neke su rijeke preblizu deponija otpada, koji se za vrijeme velikih kiša slije u njih. Morskim strujama i jačim jugom sve to dođe do naših otoka - objašnjava.
Da je Mljet zaista pod najvećim udarom, govori i činjenica da su prilikom jedne akcije čišćenja u prvom zaronu nakon deset minuta skupili čak 8000 litara smeća.
- To je bilo strašno...10 ronilaca zaronilo je na lokaciju i nakon samo 10 minuta ronjenja nismo više gdje imali staviti otpad. A to je samo mali prikaz stvarnog stanja jer je dubina ronjenja kod takvih akcija ograničena na 40-ak metara. Što se sve nalazi na većim dubinama, teško mi je i zamisliti - kaže Matko.
Osim klasičnih akcija čišćenja, provode i istraživačke akcije u kojima otpad analiziraju s ciljem pronalaska njegovog porijekla.
- Takvu smo akciju proveli na Kornatima u suradnji s Nacionalnim parkom. Svaki komad otpada koji smo pronašli smo posebno analizirali i zapisivali što je, od kojeg je materijala i probali naći njegovu etiketu. Tim smo istraživanjem potvrdili da plutajući otpad od južnih susjeda nađe put sve do Kornata, te došli do zaključka od kud i u kojoj količini otpad iz Parka potiče - kaže.
Ipak, nakon tolikih godina provedenih u akcijama, rekao nam je kako se kod lokalnog stanovništva vidi promjena svijesti o pravilnom zbrinjavanju otpada.
- Prije bi pred nekom kućom na otoku mogli pronaći sve njihove stare kapute, jakne, cipele, posuđe, sve što im nije više trebalo završilo bi u moru. Na taj način lokalno stanovništvo to više ne radi, barem ne u takvim količinama, a i trude se reciklirati nakon što vide što sve izvučemo doslovno iz njihovog dvorišta - ispričao nam je Matko.
Akcije najvećim dijelom financiraju iz svog džepa
- Kako već imamo tradicionalne akcije, onda se s lokalnom ili turističkom zajednicom dogovorimo da nam omoguće smještaj i hranu. Put pokušamo djelomično pokriti od sponzora, ali kad podvučemo crtu, najveći dio novca dajemo mi. To nas djelomično i sprječava da organiziramo i veći broj akcija s većim brojem ronilaca - kaže.
Trenutno čekaju rezultate natječaja Ministarstva zaštite okoliša koje bi bi, ako ga dobiju, dalo financije za organizaciju šest velikih akcija čišćenja podmorja u šest županija.
- Stvarno se nadamo da ćemo dobiti taj natječaj. To bi nam omogućilo da napravimo najveći projekt do sad - kaže Matko.
Kada dođu na dogovoreni otok, trude se u ograničeni broj dana očistiti što veći broj lokacija.
- Organiziramo se da u ograničenom vremenu koliko smo dolje damo svoj maksimum. To doslovno zna biti slučaj da u jednom danu čistimo šest različitih lokacija. Za nas je to baš težak fizički posao, pogotovo kad uzmete u obzir da je samo 30 minuta običnog ronjenja jednako dva sata teškog fizičkog rada na kopnu. Ali to nas ne sprječava da zaista damo sve od sebe - rekao nam je Matko.
Nakon završene akcije, osjećaji mu uvijek budu pomiješani
- To je stvarno jedan čudan osjećaj. Tuga, jer znam da ne možemo puno promijeniti i vidim kolika je to količina svega što je bilo dolje. S druge strane i jedna radost jer vidim što smo sve napravili. Osjećam se bolje jer smo napravili nešto za opće dobro. Kad vidim da su lokalni ljudi sretni i dođu nam zahvaliti za sve što smo napravili, a more ostane čisto, to mi je najveća nagrada koju mogu primiti - kaže.
Ipak, želi naglasiti da nagradu Ponos Hrvatske ne prima samo u svoje ime.
- Ovo je nagrada za sve nas. Isključivo ju primam u ime svih ronilaca i svake osobe koja ovo radi. Ja nisam jedini koji se ovime bavi niti mogu reći da sam najviše napravio od svih, jer se ovakve akcije rade od kad ronjenje postoji. Nas je stvarno jako puno, ali bez pomoći države i bez veće strategije ne možemo napraviti ništa veće od saniranja nekih mikrolokacija. Svi radimo najviše što možemo i ovo je naša nagrada, ne samo moja - kaže Matko.
U Društvu za podvodne sportove Zagreb voditelj je sekcije ronjenja gdje između ostalog obučava djecu i odrasle. Već za vrijeme tečaja, svim novopridošlicama se trudi objasniti ekološku važnost, kao i pokazati što sve mogu napraviti ako su dovoljno složni.
- Što više nastojim usaditi u njih taj ekološki duh i volim da sudjeluju u našim akcijama čim polože ispite. Na njima sam najbolje vidio kako se kod ljudi brzo može probuditi svijest o zaštiti okoliša. Kad čovjek nakon takve akcije vidi sve što se događa, što smo sve napravili prirodi i kako životinje od svega toga pate, bude ti jasno da moraš napraviti razliku - ispričao je Matko.
- S odgovornim ponašanjem prema prirodi štitimo sami sebe. Plastika iz mora nam na kraju završi na tanjuru, a svo smeće kad tad ispliva i radi probleme. Moramo postati svjesni cirkulacije tvari u prirodi i početi se prema njoj ponašati odgovorno - kaže.
Budući da na istim lokacijama roni već 16 godina, iz prve je ruke svjedok sve manjem broju riba i sve većoj količini smeća u moru.
- Od kad sam počeo roniti promijenila se količina plastike koja se prije nije koristila u tolikim količinama, a samim time nije završavala u moru. Naplavni otpad koji se ne raspada se naglo povećao. Također, uvelike se smanjio riblji fond što je kroz godine baš drastično vidljivo - kaže Matko.
- Recimo, danas kad vodim ljude roniti, ne mogu obećati da ćemo vidjeti iti jednu ribu. Nekad ih vidimo jako puno, a nekad uopće. To je baš tužno, jer je prije samo desetak godina cijeli podvodni morski život bio puno bogatiji - kaže.
U budućnosti ih čeka mnogo toga
- Do sad otpad nismo reciklirali, ali napravili smo plan reciklaže od ove godine. U procesu smo sklapanja partnerstava s dvije dizajnerice nakita, Sunčane More i Mateja Komel. Trenutno tražimo firmu koja bi od nas nakon svake akcije mogla preuzeti otpad i reciklirati ga u sirovinu, a djevojke bi onda od toga napravile nakit. Tako bi djelomično mogli i financirati daljnje akcije - kaže Matko.
Osim toga, razrađuju i plan akcija uklanjanja starih ribarskih mreža s dna Jadrana.
- Prije pet godina počeli smo s akcijama uklanjanja starih ribarskih alata i mreža s dna mora. Te su mreže velika opasnost i problem za riblji fond. Ribaru kad zapne mreža za dno, a a on ne može po nju, ostavi ju u moru, a ona još danima lovi ribu. To se zovu još i mreže duhova jer love ribu ni za koga. Jedna takva mreža još najmanje par mjeseci nepotrebno lovi ribu, a kad obraste organizmima i algama tada morskim životinjama blokira ulaze u staništa. Kad smo saznali za problem, u naše smo akcije uključili i taj dio te počeli otklanjati takve mreže - ispričao nam je.
Kako bi napravili plan za ovo ljeto, čekaju i rezultate natječaja Ministarstva.
- Ako ga i ne dobijemo, mi ćemo naći način da nastavimo organizirati akcije. Za nas posla uvijek ima, a ima i volje za djelovanjem. Uvijek ćemo naći način za napraviti akciju bez obzira na novčana sredstva - zaključuje.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: