Čvrsto sam uvjerena da kada se varanjem uništi ravnoteža u vezi, nije sva krivnja samo na strani koja je povrijeđena. Nemojte me pogrešno shvatiti, zasigurno postoje trenutci kada je varalica u potpunost kriv za svoje pogrešne odluke. Možda varalice imaju najbrižnijeg, predanog i najkompatibilnijeg partnera na svijetu, ali ipak se predaju iskušenju u trenutku slabosti iz čisto sebičnih razloga.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ali mislim da je to iznimka. U većini slučajeva veza se na neki način raspada prije nego što se varanje uopće dogodi. A kad par počne doživljavati veliki sukob prije nego što se dogodilo bilo kakvo varanje, obično su donekle krivi oboje.
Često su povrijeđene obje strane, a jedan se na kraju okrene varanju kao načinu rješavanja ili odvraćanja pozornosti od većih problema.
Što dovodi do varanja?
Zamislite da supruga ostane bez posla, a to financijski stvara silni stres na njezin brak. Recimo da njezin suprug počne piti kako bi se izborio sa stresom. Recimo da ona gubi libido kao rezultat stresa i pridodajmo tu činjenicu da se ona osjeća zanemareno jer je on počeo piti. Na kraju započne svađe, jer je s pravom uznemirena. Ali u toj svađi ona ga vrijeđa i verbalno zlostavlja. Ona udara, pa on zauzvrat čini isto. Njegov je odgovor da ju izbaci iz kuće i ode u bar. U tom se trenutku okreće varanju, jer to izgleda lakše nego suočavanje sa stalnim sukobom u njihovom braku.
U ovom hipotetičkom scenariju oba člana donijela su loše odluke. Oboje su na ovaj ili onaj način zlostavljali supružnika.
Moja namjera nije opravdavati nikoga tko vara. Mislim da to nikad nije korisna ili moralna opcija. Međutim, mislim da kad se varanje dogodi, to je često rezultat već 'gotovog' para, gdje su oba člana na jedan ili drugi način povrijeđena.
Drugim riječima, nije kriv samo varalica.
Kad sam saznala da me suprug vara, osjetila sam neobično olakšanje. Imali smo buran brak više od tri godine. Vikendom je radio drugi posao u baru i počeo se viđati sa studenticom koju je tamo upoznao. Zapravo sam i dobila priliku razgovarati s njom telefonski te sam potvrdila glasine koje sam čula o njima.
Bilo je bizarno, gotovo izvan-tjelesno iskustvo razgovarati sa ženom koja je hodala sa mojim suprugom sa strane. Pogotovo zato što se nisam ljutila na nju. Mislila sam da je moj brak već odavno gotov, vidjela sam to kao svoju kartu za izlazak iz zatvora.
Iskreno, trebala sam otići puno prije nego što je došlo do te točke. Bila sam mlada i glupa i prebrzo sam se udala. Mogla bih reći isto za svog sada već bivšeg supruga. Trebali smo vidjeti koliko se ne slažemo i sporazumno pristati na razvod.
Ali on je bio potpuno protiv te ideje. Razvod je bio u suprotnosti sa strogom religijom u kojoj je odgojen. Razvod će razljutiti Boga. Ali pretpostavljam da je onda varanje bilo manje zlo?
Nakon toga započela sam emocionalnu vezu s drugim muškarcem. Moj se brak nastavio sve dok jednog dana nisam istrčala iz kuće sa svojim djetetom i otišla živjeti kod sestre.
Ne krivim ga u potpunosti što me prevario. Evo nekoliko načina na koje sam sudjelovala u uništenju svog braka.
Odgurnula sam ga.
Kada smo ušli u brak, ubrzo sam počela gurati supruga od sebe, i psihički i fizički. Nismo se slagali oko svih velikih stvari, od rada izvan kuće do toga kako odgajati djecu, do toga koliko bismo djece trebali imati i slično.
Način na koji se svađao sa mnom, povisujući glas i lomeći stvari, uplašio me. Stoga bih se smrznula, ignorirala ga i pokušala to izbjeći. Stvari su se samo pogoršale.
Voljela sam kad je bio izvan kuće.
Moj suprug je samo jednom otišao na službeno putovanje tijekom našeg četverogodišnjeg braka i tad mi je bilo sjajno. Uživala sam provoditi kvalitetno vrijeme sa svojim sinom, koji je u to vrijeme bio mališan. Uživala sam u miru i samoći dok je moj sin spavao. Uživala sam u tome što sam jednom radila sve što sam htjela i nisam mu trebala kuhati večeru, prati i slagati rublje ili prati posuđe.
Kad je dobio drugi posao u baru, bila sam oduševljena. Nije me bilo briga hoće li nas to dalje razdvajati. Voljela sam biti odvojena. A mislim da je i njemu to odgovaralo.
Više mu nisam pokazivala privlačnost ili naklonost.
Više nisam osjećala privlačnost prema svom suprugu i nikad nisam mogla to glumiti, pa sam mu jednostavno prestala pružati naklonost. Biti prisan bio je dosadan posao i izbjegavala sam ga koliko sam mogla.
Istina je. Partneru koji vara nešto nedostaje i traži to drugdje. I to ne mora uvijek biti fizičko. Možda je seks u vašoj vezi još uvijek prisutan. Možda vas čak i ispunjava, ali postoji neka druga veza između vas i vašeg partnera. Možda netko žudi za dubljom emocionalnom ili intelektualnom vezom. Možda s drugom osobom steknu prijateljstvo i nenamjerno se zaljube i započnu aferu.
Ili je možda fizička bliskost nestala iz vaše veze, a vaš partner žudi za ljudskim dodirom. Ta im je fizička veza potrebna kako bi se osjećali cjelovito, osjećali se živima. A kad to nestane u vezi, snažno je iskušenje izaći izvan nje kako bi se zadovoljile fizičke potrebe.
Varanje je opasno
U mojoj situaciji ostajanje toliko dugo u nezdravim odnosima bio je pogrešan potez. Oboje smo, i ja i bivši previše vjerovali u vlastita uvjerenja da smo ignorirali ono što nam je ispred očiju. Učinila sam neke stvari koje su dovele do prevare, a on je time mene odgurnuo od sebe. Nije svaki brak vrijedan spašavanja, a ovo je bio jedan takav slučaj.
Neke brakove, međutim, vrijedi spašavati, a za to je potrebno puno truda, a ponekad i savjetovanje profesionalaca.
Kad je veza u problemima, mislim da varanje nije pravi odgovor. Varanje može slomiti ljude. To može dovesti do nasilnih prepirki ili fizičkog nasilja. To može dovesti do mentalnog pada ili možda čak do samoubojstva.
Savjetovanje za parove ili prekid veze obično su najbolji put koji možete izabrati. I premda nije uvijek lako vidjeti ili raditi na težim rješenjima, svjesnost svojih mogućnosti dobar je početak. Umjesto da idete iza leđa vašem partneru i skrivate tajne, iskrenost je najbolja politika, piše Holly Bradshaw za Your Tango.