Članovi obitelji Boban miljenici su muza: otac obitelji Božidar Boban proslavljeni je hrvatski glumac, majka Ivica jedna je od naših najboljih kazališnih redateljica, kći Ivana glumica HNK, a sin Petar radi grafička rješenja za njihove predstave. Ne morate biti velik ljubitelj kazališta da znate za predstave “Samo bez emocija“ ili “Sutra (ni)je novi dan“ kojih ne bi bilo bez Ivice. Iako im je kazalište odredilo život, njihov je odnos bio lišen kazališnog patosa i nalik je na onaj koji grade druge majke i kćeri. Činilo se da uz roditelje posvećene kazalištu i nije imala izbora, ali ipak nije sve bilo zacrtano.

- Bila sam vrlo iznenađena kada nam je Ivana uoči samog prijamnog ispita rekla da želi studirati glumu, to više što je bila vrlo uspješna i darovita i u mnogim drugim područjima - u jezicima, glazbi, plesu...- kaže Ivica i dodaje da je ni u jednom trenutku nije pokušala odgovoriti jer se je uvjerila da joj je motivacija duboka. 

Ivana se ne čudi majčinu iznenađenju jer su se, kaže, njezini roditelji svojski trudili odvojiti posao od svakodnevnog života, pa nije previše visila po kazalištu i probama do kasno. 

Najljepši obiteljski trenuci su ljeta na Velom Lošinju kad su bez obveza i žurbe zajedno od jutra do mraka, kažu mama i kći 

- Glumom sam se htjela baviti odmalena, samo tu svoju želju nisam odmah otkrila roditeljima jer sam znala kako bi oni voljeli da možda probam nešto drugo - povjerila nam je Ivana i dodaje kako je, s obzirom na to da su roditelji svoj posao smatrali pozivom i mnogo radili, bilo je situacija kad bi se njihova odsutnost itekako osjetila zbog čega kaže da će pokušati biti što više prisutna tijekom odrastanja svoje djece. Ali bilo je mnogo trenutaka kad je uživala biti dijete glumca i redateljice: 

- Jako sam voljela naše zajedničke dvomjesečne boravke svakog ljeta u Dubrovniku, jer su oni godinama intenzivno radili na festivalu - tata je glumio, a mama režirala - govori Ivana i dodaje kako se majčin poziv katkad osjetio i kod kuće:  Mama je uvijek najprije bila mama, zaštita i podrška, ali ne mogu zanijekati njezine fantastične organizatorske i redateljske sposobnosti koje su se ponekad reflektirale i na privatni život. Ivana dodaje kako je bila najsretnija kad je napokon dobila brata. - Dugo sam bila jedinica, deset godina, i silno sam željela društvo. 

Ivana kaže da je uživala dva mjeseca svako ljeto u Dubrovniku:  tata je glumio, a mama režirala 

A drugi najsretniji trenutak u životu bio mi je kada sam se upisala na ADU. Koliko su kći i majka slične pokazuje i to da su im se sretni trenuci poklopili: 

- Ima mnogo mojih sreća, ali ipak - čudo rođenja, kada sam rodila Ivanu i Petra, to je beskrajna sreća! I uživala sam u igri s njima, u njihovu odrastanju, baš kao što sada uživam u svojim unucima. A u profesiji to je svaka nova predstava koju publika prihvati i voli - taj doživljaj je vrlo sličan porođaju i rođenju - govori nam Ivica. 

Nije im uvijek bilo lako, ali njih su dvije i takve trenutke uspješno prebrodile. 

Kao posebne trenutke pamtim one kada sam svjedočila Ivaninoj nadarenosti i kad mi se otkrila kao pažljiva i brižna majka svoje djece, mojih unuka, govori Ivica Boban 

- Teško sam se nosila s njezinim krizama, nezadovoljstvima - onim teškoćama kroz koje sam znala, da bez obzira na moj savjet ili pomoć, mora sama proći. I Ivana se prisjeća kako im je odnos prošao razne faze “od divljenja do tihih misa”, ali su danas postigle nešto vrlo vrijedno:

- Svaki dan i godinu nadograđujemo naš odnos, rekla bih gotovo i prijateljstvo - kaže Ivana, a i Ivica ističe da svako razdoblje ima druge kvalitete, ali uvijek uz bezrezervnu ljubav. I Ivanin je odabir zanimanja učvrstio obiteljske veze. No obitelj ima još strasti, svi uživaju u plesu. Ivica Boban započela je karijeru kao plesačica, glumica i koreografkinja: 

- Biti u pokretu, u svome tijelu u pokretu i plesu, u tom jedinstvu tijela i duha velika je radost. I uvijek je ljekovito. I Ivana je to naslijedila, upisano joj je u gene - govori Ivica i nastavlja kako je uvijek plesala, i sa suprugom, a i profesionalni joj je život prožet plesom. 

I danas, kad je Ivica u mirovini, iako ne miruje nego i dalje predaje na Akademiji i puna je planova za nove opredstave i za knjige koje želi ostvariti, njihove se privatne i poslovne želje poklapaju i to u onoj točki u kojoj su lijepe poslovne suradnje i gdje su djeca i unuci - trogodišnji Luka i sedamnaestogodišnja Lucija. Ivana se tako veseli igrama i odrastanju svoje djece, a Ivica ljetu na moru, u Velom Lošinju, gdje je cijela obitelj od jutra do mraka zajedno.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!