Već su brojne studije pokušale odgonetnuti koji čimbenici utječu na to hoće li netko imati kućnog ljubimca. Jedna od njih, dr. Perryja i Burgea ispitala je nedavno i ulogu religije i otkrila da ljudi koji idu u crkvu rjeđe imaju kućne ljubimce, konkretno mačke (dok na vlasništvo nad psima vjera ne utječe) .
Razlozi za to su nejasni, a Psychology Today piše da možda leže u karakteru onih koji se odluče na mačku, odnosno na psa za kućnog ljubimca.
POGLEDAJTE VIDEO o mački koja se je neutješno cviljela dok joj nisu dali da doji četiri psića:
Da bi ispitali vezu između odlaska na nedjeljnu misu i vlasništva kućnih ljubimaca, autori su koristili podatke iz General Social Survey istraživanja koje se u SAD-u provodi svakih nekoliko godina. To je istraživanje uključivalo pitanja o nekim čimbenicima koji mogu utjecati na vlasništvo kućnih ljubimaca poput prihoda, obrazovanja, uključenosti u politiku, prebivališta u gradu naspram sela, broj djece, odlaske u crkvu i mišljenje 'je li sve što piše u Bibliji doslovno ili ne', s čim su provjeravali stupanj vjerskog konzervativizma.
Ispalo je da ljudi koji redovito idu u crkvu rjeđe posjeduju mačke od drugih, ali je posjedovanje psa jednako vjerojatno kao kod svih drugih.
Objašnjenje Perryja i Burgea bilo je da oni koji često idu u crkvu mogu imati bogatiji društveni život i manje slobodnog vremena pa imaju i manju potrebu za druženjem sa životinjama. Suprotno tome, ljudi koji vole mačke češće će, kažu, zazirati od druženja u crkvi, a mačke i biraju jer su manje zahtjevne i neovisne te traže manje pažnje od pasa. No, tvrde autori, razlog za to djelomično je i u karakteru onih koji za ljubimce biraju mačke odnosno pse.
Brojne studije pokazale su da se drugačiji tipovi ljudi odluče za pse i za mačke. Studija Gosling iz 2010. godine kaže da su ljubitelji pasa ekstrovertniji, druželjubljiviji i savjesniji, u odnosu na ljubitelje mačaka koji su 'neurotičniji i manje otvoreni za nova iskustva'.
Druga studija kaže i da su ljubitelji pasa 'topliji, svjesniji pravila i društveniji', dok su ovi drugi 'emotivni i maštoviti, ali ne i praktični'. Autori te studije otkrili su da su najočitije razlike između prvih i drugih u tome što su prvi 'pragmatični a ne idealisti', a drugi 'pronicljivi i emocionalno osjetljiviji'.
Dosadašnja istraživanja kažu da religiozni ljudi cijene tradiciju i da su obično konvencionalni, pa više i brinu o tome kako će se uklopiti u vjersku zajednicu i ne vole propitivati vlast. Zato će im, tvrde autori studije, posjedovanje psa biti 'prihvatljivije' od posjedovanja 'samodostatne' mačke.