Svima je jasno da previše kupujemo, iako ponekad mislimo da 'nemamo ništa za odjenuti'. Novo istraživanje koje pokušava demistificirati to genijalno pitanje – koliko bismo zapravo robe trebali imati – otkriva da bismo godišnje trebali kupovati samo mizernih pet odjevnih predmeta. Tako tvrde istraživači s berlinskog Hot Or Cool Instituta koji se bave klimatskim promjenama.
Tada bismo, naime, živjeli po pravilima Pariškog sporazuma o ograničavanju globalnog zagrijavanja na 1,5 stupnjeva Celzijusovih. To bi značilo da bi kupci u Ujedinjenom Kraljevstvu u nekim slučajevima morali smanjiti svoju potrošnju i do 80 posto. A to je model koji vrijedi za većinu razvijenih zemalja.
POGLEDAJTE VIDEO: Kako nastaje sako
- U današnje je vrijeme općeprihvaćeno konzumirati modu na uistinu pretjeran način te izvan okvira unutar kojih bi nam to bilo potrebno - izjavio je za Vogue Luca Coscieme, voditelj istraživačkog programa Instituta Hot Or Cool i jedan od autora izvješća.
Konzumiramo je sve više i više po sve nižim cijenama, s kraćim vremenom po artiklu, a sve to ne ide u prilog klimi. Naravno da nas ne iznenađuje da se više kupuje u bogatijim društvima. Izvješće je otkrilo da najveći ugljični otisak po glavi stanovnika imaju Australija, Japan, SAD i Velika Britanija. S druge strane, najmanji po glavi stanovnika imaju Indija, Brazil, Kina, Turska i Indonezija.
- Moda pokazuje koliko je društvo zapravo nejednako u raznim dijelovima svijeta i to ne samo u ekonomskom smislu, već i u doprinosu emisijama stakleničkih plinova po glavi stanovnika – izjavio je Lewis Akenji, jedan od istraživača u Institutu.
Studija ujedno računa koliko nam je robe uistinu dovoljno. Naime, matematičkim pristupom došli su do toga da nam je taman 74 komada robe, koje čine 20 odjevnih kombinacija.
Kao primjer, predložili su šest odjevnih kombinacija za posao, tri za po doma, tri za sport, dva outfita za svečane prilike, plus četiri jakne i hlače ili suknje.
- I to je još vrlo velikodušno u našoj procjeni – pojasnio je Akenji te dodao kako je prosječna francuska garderoba tijekom 1960-ih brojila tek oko 40 komada.
Ne moramo biti skromni kao u šezdesetima, no ovo što radimo danas je uistinu pretjerano i svi sudjelujemo u tome, svi imamo odgovornost. I to ne samo kolektivnu, već i pojedinačnu.
Zanimljivo je da autori izvješća sugeriraju da bismo se, ako brendovi i potrošači poduzmu druge mjere, zapravo mogli vratiti na razine potrošnje iz 2010. Da, potrošnja je i tada, što je zapravo nedavno, bila skromnija. Rast potrošnje i kupovanja sve je brža i veća, kao da je ušla u akcelerator i ne misli stati.
Zato su ovakva istraživanja zahvalna, kako bismo shvatili kuda idemo.
Na Institutu ističu kako su i sniženja te razne kupovne aktivnosti – poput adventa – 'opasne' za sve nas, odnosno pretjerano kupovanje postalo je dio svakodnevice, naprosto moramo imati puno stvari. I to ne samo odjeće, već i ostalih detalja u našem lifestyleu, za koji smatramo da ga tako obogaćujemo.
Uz smanjenje količine odjevnih predmeta koje kupujemo, postoje i druge promjene u navikama koje možemo učiniti kako bismo smanjili vlastiti modni otisak. Jedan od primjera je kupovina second hand odjeće.
- No, i tu treba paziti da se to opet ne pretvori u pretjerano kupovanje – upozorava Coscieme. Naime, niže cijene rabljene odjeće i modnih dodataka često su neodoljive za klasičnog kupca.
Nadalje, smanjiti vlastiti otisak možete pranjem odjeće na 30 stupnjeva Celzijusovih te preskakanjem jednog pranja, ako odjeća uistinu nije prljava. Često peremo odjeću, a da uopće nije prljava, time ne samo da je uništavamo, već i trošimo resurse. Valja razmisliti i o tome.
Naravno, ponašanje nas potrošača samo je dio slagalice, posebno ako se uzme u obzir da većina ugljičnog otiska mode zapravo dolazi od proizvodnje odjeće. No, svi skupa uistinu možemo učiniti puno toga za planet, potrebno je osvijestiti vlastitu odgovornost.