Karantena, pandemija, potres, nastava preko interneta i televizije bio je, do popuštanja mjera, život na kakav su se morala naučiti i djeca iz Hrvatske. Nisu mogla dočekati završetak školske godine i popuštanje mjera da pohitaju na Ranch Barba Tone kod Pule, da prodišu i rastrče se polje, jašu uz more i uživaju punim plućima. Ovaj mali dječji raj za njih živi i radi već 15 godina, a u doba pandemije je poželjniji no ikada.
- Nitko nije mogao znati što će se do ljeta odvijati u ova pandemijska vremena. No da nema vijesti koje se vrti na svim medijskim platformama non stop, mi na Ranchu ne bismo ni znali da se išta događa. Ovdje kao da vrijeme stalo i kao da je sve cijepljeno od te korone – kaže nam vlasnik Rancha Barba Tone Zoran Uravić koji je u Hrvatskoj i prvi počeo s uslugom dječjih jahaćih kampova.
Za razliku od prijašnjih godina, uz sedla, uzde i ostalu opremnu kao i sanitarne čvorove uredno napunjena stoje dezinfekcijska sredstva.
- Maske ovdje nisu potrebne jer konjima ne treba korona da bi znali držati razmak – šali se vlasnik Uravić kod kojeg je u tijeku već treći kamp ove sezone.
- Djeca dok jašu ionako su na razmaku od barem tri metra, a kako su konstantno na svježem zraku maske uistinu nisu potrebne. Ovdje se imunitet stječe kako je to nekada bilo na Divljem zapadu: prvo se dobro napraše i oznoje, a onda se osvježe u moru. I naravno cijelo vrijeme je akcija od jahanja, igre, kupanja, smijeha, šale... - priča nam Zoran. Dok se većina turističkih djelatnika bori da dovede goste, na Ranchu Barba Tone imaju drugi problem.
- Djeca ne žele kući. Svi bi ovdje ostali cijelo ljeto. Znam kako im je jer ni ja ne želim odavde – nasmijano će Zoran. A ono što djecu osim konja posebno privlači jest nesputana sloboda. Ujutro nakon doručka kreće se na jahanje i djeca su raspoređena u grupe po znanju i vještinama. Do kraja kampa svi dosegnu razinu da mogu galopirati. Svaki dan se jaši dva puta dnevno te uz to imaju izlete brodom na more, plivanje s konjima, odlazak u adrenalinski par, noćenje s konjima uz obalu i svaki dan u pauzi za ručak odlaze na kupanje. Tjedan dana im proleti u trenu.
- Ovdje se djeca ni ne sjete mobitela. Ne pitaju ni za televiziju ni za tablete pa ni za roditelje. Kako je ovo ipak kamp, a ne hotel, uz nadzor i pomoć voditelja rade sve samo i imaju po grupama određene zadatke tako da uz igru i zabavu zapravo uče vještine koje će im dobro doći u životu. Konj, kako i svaka druga životinja, nije igračka i zahtjeva veliku brigu, a to djeca ovdje itekako nauče. Pri tome im to je to užitak i zabava – zaključio je Uravić.