Ashley Whillans, docentica Poslovne škole na Harvardu, koja se bavi srećom i dobrobiti na radnom mjestu, a napisala je akademski rad 'Time Poor and Unhappy' (Siromašni vremenom i nesretni), koji je zadnje dvije godine dobio puno pozornosti zbog novog pristupa tim temama i rješenjima. Objasnila je šest najčešćih vremenskih zamki i kako ih ljudi mogu izbjeći.
Ona kaže da je osam od deset ljudi na svijetu 'siromašno vremenom', to jest da ljudi imaju previše stvari za napraviti, a premalo vremena. Vremensko siromaštvo utječe na sve kulture i prostire se svim ekonomskim slojevima. Velika većina ljudi na svijetu ima taj problem.
U 2012. godini oko 50 posto zaposlenih ljudi je za jedno istraživanje izjavilo da su 'uvijek u žurbi', a 70 posto 'nikad' nije imalo dovoljno vremena. U istraživanju provedenom 2015. godine, više od 80 posto ljudi je reklo da im svakodnevno nedostaje vremena za sve obveze.
Nedostatak vremena ozbiljan je problem, s ozbiljnim posljedicama, ali i troškovima, za pojedince i društvo. Prikupljeni podaci pokazuju povezanost između nedostatka vremena i ozbiljnih životnih poteškoća.
Ljudi koji su siromašni vremenom nesretniji su, manje produktivni i pod većim stresom od ljudi koji pametno upravljaju svojim vremenom. Oni manje vježbaju, jedu masniju hranu i u većoj su opasnosti od kardiovaskularnih bolesti. Vremensko siromaštvo ljude prisiljava na kompromise. Umjesto da pripremaju hranjivu večeru, ljudi traže brzo rješenje i na kraju jedu peciva ili čips, koje konzumiramo bez razmišljanja o hrani, većinu vremena gledajući u neki ili više monitora.
Najočitije je objašnjenje da jednostavno trošimo više vremena radeći nego prethodne generacije, ali dokazi ne podržavaju ovu teoriju.
Zašto se onda osjećamo siromašnije nego ikad?
- Vremensko siromaštvo ne proizlazi iz neusklađenosti sati koje imamo i vremena koje nam treba, već je rezultat načina razmišljanja i načina kako to slobodno vrijeme koristimo. U pitanju je psihološki i strukturni problem, a u središtu problema je činjenica da smo 'uvijek povezani sa svima drugima' - objašnjava.
- Kad dođe slobodno vrijeme, nismo ga spremni pametno iskoristiti jer se nismo stigli pripremiti i razmisliti o tome kako bismo ga željeli provesti. Prvi korak do pametnije potrošnje vremena je prepoznavanje vremenskih zamki u vašem životu - piše u radu.
Vremenska zamka broj 1: Tehnološki prekidi pretvaraju naše slobodne sate u konfete
- Tehnologija nam štedi vrijeme, ali ga i oduzima, to je poznato kao paradoks autonomije. Usvojili smo mobilnu tehnologiju kako bismo stekli autonomiju u tome kada i koliko radimo, ali na kraju zahvaljujući njoj radimo cijelo vrijeme i uvijek smo svima dostupni - objašnjava.
Duge blokove sati slobodnog vremena u kojima smo nekada uživali danas prekidaju naši vlastiti uređaji i to vlastitom voljom. To nas kognitivno veže za posao, ne dopušta ljudima da se odmore te fragmentira slobodno vrijeme na način koji ga čini teškim za korištenje, objašnjava Whillans.
Istraživači ovaj fenomen nazivaju 'vremenskim konfetama', malim dijelovima sata ili minuta izgubljenim zbog neproduktivnog multitaskinga. Mali prekid sam po sebi nije loš, ali konstanti prekidi u trajanju od par sekundi do par minuta slobodno vrijeme rasipaju na nebitne i opterećujuće minute koje nas sprječavaju da se stvarno opustimo i odmorimo.
Nekoliko naizgled bezazlenih prekida može uzurpirati 10 posto čovjekovog slobodnog vremena. Međutim, istraživanja pokazuju da su trenutne procjene tih prekida dosta konzervativne, te da je situacija u biti puno gora.
Da se kognitivno oporavimo od mentalnog zamora prouzročenog stresom potrebno nam je vrijeme, što je zahvaljujući stalnim prekidima (povratku u radni 'mindset') praktički nemoguće.
- Ljudi na kraju sve manje uživaju u svom slobodnom vremenu i, kad ih se pita o tome, procijene da su imali manje slobodnog vremena nego što su zapravo imali. Vremenski konfeti upravljaju doživljajem slobodnog vremena te ga smanjuju na minimum što dugoročno uzrokuje osjećaj kao da slobodno vrijeme za odmor i ugodu uopće ne postoji - kaže Whillans.
Vremenska zamka broj 2: Previše se fokusiramo na novac
- Druga zamka je kulturna opsjednutost poslom i zarađivanjem novca. Rano smo naučili, pogrešno, da će novac, a ne vrijeme, donijeti veću sreću - kaže autorica.
Istraživanja pokazuju da novac štiti od tuge, ali ne kupuje radost. Jednom kada zaradimo dovoljno novca za plaćanje računa, uštedimo za budućnost i zabavimo se, sretni smo, a veća zarada od toga ne donosi dodatnu sreću.
Imati novac definitivno ljudima smanjuje stres. Kad vam se automobil pokvari, dostupan novac lakše dovodi do rješenja - popravka auta. A gotovina na raspolaganju čovjeku pruža mir i sigurnost. Ali sprečavanje negativnih osjeća (brige, stresa) razlikuje se od stvaranja sretnih osjećaja.
- Kultura opsjednuta zarađivanjem više novca pogrešno vjeruje da je način da postanete bogatiji vremenom da prvo morate biti financijski bogati. 'Naporno ću raditi i zaraditi više kako bih si kasnije mogao priuštiti više slobodnog vremena', je često mišljenje, ali je pogrešno. Usredotočenost na jurnjavu za bogatstvom vodi samo povećanom fokusu na jurnjavu za bogatstvom - upozorava Whillans.
Vremenska zamka broj 3: Podcjenjujemo svoje vrijeme
Zbog kulturne opsjednutosti novcem, mnogi ljudi svoj novac štite na načine koji su kontraproduktivni vremenskom bogatstvu.
- Teško nam je izmjeriti vrijednost vremena. Čak i ako radimo loš kompromis između vremena i novca. Zamka je jednostavna: refleksno se zalažemo za najniže troškove kad to ne bismo trebali. Uostalom koja je vrijednost vremena ne se može izračunati jer je svakom čovjeku drugačija i ovisi o nizu životnih faktora - napisala je.
Vremenska zamka broj 4: Zauzetost smatramo statusnim simbolom
- Naši identiteti više su nego ikad povezani s radom. Novija istraživanja pokazuju da ljudi više vremena provode tražeći posao, nego s prijateljima, obitelji ili baveći se hobijima. I u tome žele pronaći svrhu. U istraživanju iz 2017. godine, 95 posto mladih od 20 do 30 godina reklo je da im je 'izuzetno bitna karijera' - piše.
S obzirom na važnost koju pridajemo poslu, zauzetost na poslu nosi određeni status smatra Whillans. Dodaje da tu zauzetost nosimo kao medalju.
- Želimo da nas se gleda kao na zaposlenika koji radi najdulje radno vrijeme, čak i kad ti sati nisu produktivni - kaže Whillans.
- Financijska nesigurnost također pokreće 'worksim' (uvjerenje da rad nije samo potreban za ekonomsku proizvodnju, već da je i središte nečijeg identiteta i svrhe u životu, te uvjerenje da svaka politika promicanja dobrobiti ljudi mora uvijek poticati više rada), koji je u velikom porastu. Kako društvo postaje nejednako, ljudi se osjećaju sve nesigurnijima u pogledu svoje financijske budućnosti, bez obzira na trenutni status. Oni koji dobro rade brinu se koliko bi mogli 'pasti'. Oni koji se trude sastaviti kraj s krajem, imaju ogroman strah od budućnosti i neimaštine - napisala je.
Većina nas se snalazi radeći više i pokušavajući zaraditi više novca. I osjećamo se krivima zbog trošenja novca na stvari koje nas čine sretnima, poput večere ili odmora, smatra Whillans.
- S našim identitetom toliko zaokupljenim radom i produktivnošću, društvena pojava 'zauzetosti' potiče čovjeka da još više radi jer se zbog toga dobro osjeća (dobiva pozitivne reakcije i potporu okoline). Suprotno tome, usmjeravanje pozornosti na nešto drugo osim na posao može ugroziti naš život i status. Bojimo se da nas se neće cijeniti, a dijelom smo i u pravu - napisala je Whillans u hvaljenom radu.
Vremenska zamka broj 5: Imamo averziju prema besposlici
- Čak i kad bismo živjeli u savršeno ravnopravnom društvu, i dalje bismo sebi stvarali vremenski stres jer ljudi nisu stvoreni za besposlenost - kaže i dodaje da to 'istraživači nazivaju odbojnošću prema besposlici, a zbog toga ljudi rade neke čudne stvari'.
Smatra da nam tehnologija može pomoći da izbjegnemo biti sami sa svojim mislima, ali to je zamka koja pridonosi stresu i vremenskom siromaštvu. Stalno povezivanje s našim uređajima sprječava mozak da se oporavi, održava povišenu razinu stresa i prekida nam dodir sa sadašnjim trenutkom.
- Zapravo se pokazalo da je besposlica vrijedan oblik razonode i može povećati bogatstvo vremena. Fizičke i mentalne blagodati isključivanja mozga mnogo su dragocjenije od stresa stvorenog držanjem uma stalno angažiranim - napisala je.
Vremenska zamka broj 6: Mislimo da sutra imamo više vremena nego što zapravo imamo
- Većina nas je pretjerano optimistična u pogledu svog budućeg vremena. Pogrešno vjerujemo da ćemo sutra imati više vremena nego danas. To se ponekad naziva 'zabludom planiranja', a ja ju nazivam 'Da ... dovraga!' posljedica. Dopustite mi da objasnim - kaže Whillans.
- Prošli ponedjeljak prijateljica me pitala bih li joj mogla pomoći u subotu. Nema problema. U utorak me kolegica zamolila da pogledam njezin izvještaj do subote. Pristala sam. U srijedu me još jedan prijatelj pozvao na večeru u subotu u novi restoran koji sam željela isprobati. Rekla sam 'da'. Govorila sam 'da' opet iznova do subote ujutro, kad sam se probudila i pomislila: 'Prokletstvo! O čemu sam razmišljala' - rekla je za Ideas Ted.
Zapravo, kao istraživač sreće, znam o čemu sam razmišljala: 'Iako sam sada previše zauzeta, subota je udaljena i imat ću vremena za te stvari'.
Objašnjava da je, statistički gledano, najbolji pokazatelj koliko ćemo biti zauzeti sljedeći tjedan to koliko smo trenutno zauzeti. Naš um često zaboravlja ovu važnu točku i vara nas da vjerujemo da ćemo imati više slobodnog vremena kasnije nego sada.
- Umjesto planiranja slobodnog vremena, ljudi bi trebali slobodno vrijeme ostaviti slobodnim, bez planova te tijekom njega odlučivati žele li se nečemu posvetiti ili ne. To je pravi odmor koji svima nama treba - savjetuje.
Zaključak
- Iako je ovo šest najčešćih vremenskih zamki, naravno da postoji i mnogo drugih razloga zbog kojih vrijeme ne uspijevamo postaviti kao prioritet. Zasad bi vam cilj trebao biti prepoznati i dokumentirati vremenske zamke u koje najčešće upadate - upozorava autorica.
- Imajte na umu: vaše vremenske zamke neće biti iste kao kod drugih ljudi. Zamka je to što vas čini nesretnima i krade vam vrijeme koje biste inače iskoristili na način koji vas usrećuje - zaključuje Whillans.