Jonathan Clements rođen je u Londonu, studirao na Cambridgeu te radio kao kolumnist za osobne financije u The Wall Street Journalu punih 20 godina, da bi nakon toga osnovao svoju web stranicu, HumbleDollar.com. Savjetovao je čitatelje da planiraju živjeti duže od 90 godina i da štede u skladu s time. No, ovog svibnja, u dobi od 61 godine, dijagnosticiran mu je rak u četvrtom stupnju. Živi u Philadelphiji sa suprugom Elaine te je promijenio način života, ali jednu stvar nije mijenjao - odlučio je raditi do samog kraja.
Znao je da će vijesti biti loše, ali nije očekivao da će biti toliko sumorne. Početkom lipnja, njegova onkologinja rekla mu je da bi mogao imati samo godinu dana života.
Što bi trebao učiniti s tih 12 dragocjenih mjeseci? Otišao je kući s pregleda, sjeo za stol u kuhinji, upalio laptop i posvetio se još jednom mirnom danu pisanja i uređivanja, piše msn.
POGLEDAJTE VIDEO:
Neki čitatelji mogli su to smatrati poricanjem, odrazom radno opsjednute kulture ili zabludom o važnosti njegovog posla. No, on je naglasio da se radi zapravo o - potrazi za srećom.
Onkologinja mu je rekla da ima rak pluća u četvrtom stupnju koji se metastazirao na mozak, jetru i prsa. Nakon što je primio tu dijagnozu, počeo je sastavljati popis svojih životnih benefita: bliska obitelj, karijera u kojoj uživa, financijska sigurnost, voljena supruga koja će biti uz njega do kraja.
To su bile stvari koje su njegovom životu donijele bogatstvo tijekom proteklih 61 godine.
Zašto bi sada okrenuo leđima tim blagoslovima?
Nije htio trošiti svoje posljednje mjesece ljuteći se na svoju nesreću, očajavajući zbog vremena koje nikada neće imati ili tragajući za nepostojećim lijekom. Umjesto toga, želio je iskoristiti vrijeme koje mu je preostalo i izvući iz njega što više sreće.
Dugo je smatrao svaki dan nizom malih, običnih trenutaka - prva šalica kave, jutarnja tjelovježba, osjećaj sunčeve topline na licu, dopisivanje s autorima i čitateljima svoje web stranice, popodnevno spavanje, šetnja na kraju radnog dana, večernja čaša vina s Elaine. Samo zato što umire, zašto bi odustao od tih stvari koje mu donose radost, pitao se.
Takvi jednostavni užici nisu nasumični, nepovezani trenuci, već su dio prave sreće.
Tijekom posljednja dva desetljeća, posvetio je mnogo vremena čitanju istraživanja o sreći koja su mu pružila vodič za to kako provesti preostale dane. Konkretno, istraživanja nude tri ključna pravila za život: provodite vrijeme s prijateljima i obitelji, radite ono što volite i težite financijskoj autonomiji.
Malo tko bi se mogao protiviti prvom pravilu. Provoditi vrijeme s voljenima popularan je način za povećanje sreće. To je jedan od razloga za često ponavljanu preporuku da uložite novac u iskustva, a ne u materijalne stvari. Iskustva se često dijele s drugima, što dodatno povećava zadovoljstvo.
Što je s njegovim fokusom na rad koji voli?
Neki će to možda smatrati neobičnim putevima do sreće, ali rad može zaista donijeti veliko zadovoljstvo. Zahvaljujući instinktima koje smo naslijedili od naših lovaca-sakupljača, volimo osjećaj napretka, smatra Clements.
Neki čitatelji mogli bi izjaviti da je rad samo to – rad – i zasigurno ne izvor sreće. No, on tvrdi da to više govori o poslovima koje ti ljudi imaju nego o radu općenito.
Ima sreću da je gotovo cijelu svoju karijeru proveo radeći ono što voli, i ne želi stati sada, unatoč kraju života. Za njega, dan pisanja i uređivanja prolazi prebrzo.
Strastven je u onome što radi, smatra da je posao izazovan, misli da je dobar u tome i da je to vrijedno – sve potrebne elemente za ono što psiholozi nazivaju 'flow', onim fascinantnim trenucima kada izgubimo pojam o vremenu i sati jednostavno prolaze. Dodatna prednost: njegov rad i dalje donosi novac.
Ljudi su ga pitali žali li zbog desetljeća štednje koja mu je omogućila da stekne portfelj u sedam znamenki. Naravno da ne žali.
Sviđa mu se to što će njegov cijeli život štednje pomoći supruzi i dvoje djece da manje brinu o financijskim pitanjima. Ovo je još jedan instinkt koji su naslijedili od svojih nomadskih predaka: prirodno su programirani da žele da njihova obitelj preživi i napreduje.
Od svoje dijagnoze, proveo je niz sati uređujući svoje financijske poslove kako bi bilo lako rasporediti imetak na nasljednike.
Ostaviti dobro organizirano nasljeđe bit će njegov posljednji dar obitelji. Njihova jedina besmrtnost na ovoj zemlji su sjećanja drugih. On želi osigurati da ta sjećanja budu dobra.