Biti "solo" u društvu u kojem si svatko uzima za pravo pitati te "Zašto se još nisi udala?" ili "Još uvijek si sama, pa što čekaš?" nije nimalo lako. Taj ljubavni status kao da vuče određenu stigmu, iako ga je pojedinac najvjerojatnije svojevoljno izabrao. Kolumnistica Redbooka Nicole Rupersburg otkrila je zašto je izabrala biti sama. 

Kad sam bila mlađa sebe se definirala po ljudima s kojima sam se družila. Od tinejdžerske dobi do ranih 20 sebe sam određivala prema partneru ili manjku istog. Ganjala sam duge veze i gledala previše skučeno da bih vidjela širu sliku. U mladosti se ljudi traže i pokušavaju biti nešto što nisu. Ja sam pokušavala saznati tko sam, ali uz nekog drugog. Pokušavala sam pronaći svoje mjesto u svijetu, ali nikad sama, već uvijek u paru. Nisam znala kako biti "ja". 

Nisam znala bolje, bila sam samo dijete. Moji roditelji, moji primarni uzori, izolirali su se od prijatelja i obitelji te su egzistirali u svemiru koji su izgradili samo za sebe. Stoga ne čudi što sam isto očekivala od svog partnera, da bude moj svijet, život i svemir. Imala sam sreće jer sam nalazila muškarce koji su barem bili spremni pokušati. Na uštrb sebe stvorila sam situaciju koja se jednostavno morala urušiti. Na kraju krajeva ni moji roditelji više nisu zajedno. 

I tako, s 26 godina na leđima morala sam saznati tko sam ja zapravo. Odredila sam si put, slijedila sam svoje interese i sklapala nova prijateljstva. Odlučila sam u kojem smjeru želim da moja karijera krene i trudila sam se za to cijelim svojim bićem. Ubrzo nakon toga ostvarila sam neke poslovne ciljeve koje se zanemarila dok sam bila u vezi. Čini se da moj skučen pogled funkcionira i u drugim područjima života, a to je čini sada bila karijera. 

I dalje sam izlazila, ali ništa od toga nije bilo ozbiljno. Nisam se namjeravala odreći svoje samostalnosti. S 33. godine više nisam htjela biti "mi". I to je sasvim u redu. To mi je sasvim u redu jer ne želim djecu, a brak je za mene apstraktan pojam. Nisam protiv njega, ali se ne vidim u njemu. 

Imam prijatelje koji su solo i nezadovoljni. Imam prijatelje koji su vezi i nezadovoljni. Imam prijatelje koji su solo i ne brinu o tome previše. Imam prijatelje koji su u vezi i odlično funkcioniraju. Imam čak i nekoliko prijatelja koji su imaju vezu kakvu svi priželjkuju. Znam da je to rijetko, ali jednako tako znam da iza toga leži jako puno žrtve s obje strane. Žrtve na koji ja možda nisam u potpunosti spremna. 

Shvatila sam da nikad nisam bila sretnija. Sretnija sam solo. Obitelj i prijatelji mi pružaju i više nego dovoljno, a imam nezavisnost zbog koje ne moram svoje odluke provjeravati s drugima. Mogu raditi što god poželim kad god to želim. 

Biti solo meni je prirodno stanje, to je stanje u kojem sam ja najbolja kao osoba. Imam 33 godine, solo sam, ne tražim nikoga i nikad nisam bila sretnija.