Loša komunikacija može izazvati suspregnutu ljutnju i frustraciju u djece, ali i roditelja, upozoravaju psiholozi. Ako vam se ponekad čini da je nemoguće postići da dijete učini ono što od njega tražite, možda ga samo pitate na pogrešan način. Naredbe i molbe djeci trebaju biti potpuno jasne kako bi ih mogli razumjeti. Najvažnije je da zaokupite njihovu pozornost prije nego što im kažete što trebaju učiniti, savjetuju psiholozi.

Najbolje je da stojite blizu djeteta i obraćate mu se smirenim tonom umjesto dovikivanja iz druge prostorije. Zahtjevi koje mu dajete moraju biti kratki i precizni. Što manje riječi, to bolje. Dobro pravilo je - po riječ za godinu života. Primjerice, dvogodišnjaku je dovoljno reći “skini cipele“, a za petogodišnjaka je prikladno “molim te, odi i skini cipele”. Važno je i da molbe budu izrečene jedna po jedna, inače će se dijete zbuniti. Umjesto “nemoj trčati” probajte s “molim te, hodaj”.

Pohvala čini čuda 

Pokažite djetetu da je nešto dobro napravilo te ga ne zaboravite pohvaliti.

Naredba je bolja od pitanja 

Nemojte pitati dijete da nešto uradi - jasno mu recite da to napravi.‘Možeš li dati sestri igračku?’ brat može shvatiti kao da ima izbor hoće li poslušati. Umjesto “hoćeš li oprati zube?” 
mnogo je bolje reći “odi oprati zube”. “Odi gore, umij lice, operi zube i odi u krevet” previše je naredbi odjedanput

Teški zadaci uništavaju samopouzdanje

Budite realistični te dajte djetetu zadatke za koje znate da ih može ispuniti. Nemojte očekivati od trogodišnjaka da se sam obuče i obuje, upozoravaju psiholozi. Pomozite mu, a samo dio prepustite njemu.

“Siđi dolje” umjesto “nemoj”

Budite pozitivni i dijete će na to pozitivno reagirati. Kad se služite samo negativnim primjerima poput “nemoj se penjati”, ostavljate mu dovoljno prostora za otpor. Puno jasnije i učinkovitije je “siđi dolje”. Takva rečenica ga ne ostavlja u dilemi.