Thembi vidi tri vrste smrti. Prva je najčešća. Osoba je gleda praznih očiju i kaže: 'Gotovo je. Odustala sam.' Thembi promatra kako osoba zatvara oči i pušta se u smrt. Život je završio sramotom. Ovo je loša smrt.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Onda postoji drugi tip. Osoba ima poruku, ili ponekad upozorenje, za ljude koje će ostaviti iza sebe. Postoji lekcija koju su naučili i koju žele prenijeti dalje - kaže Thembi.
Treća je najbolja vrsta smrti, to je dobra smrt. Osoba će uskoro umrijeti, ali zna da napušta svoju obitelj i zajednicu na pravilan način sa svim razriješenim sukobima. Ovoj vrsti smrti nije potrebna njezina prisutnost, iako je za svakoga tko je bolestan često tu u posljednjim trenutcima.
Thembi živi u seoskom domaćinstvu, u državi Svazi na jugu Afrike. Svjetska zdravstvena organizacija zemlju, koja je prije bila poznata kao Swaziland, naziva 'epicentrom globalne epidemije HIV-a'. Epidemiolozi su rekli kako se stanje pogoršalo pojavom Covida.
Iako su u posljednjih nekoliko desetljeća postignuti značajni koraci, zemlja s 1,3 milijuna ljudi i dalje ima najveću stopu prevalencije HIV-a na svijetu, koja se procjenjuje na 26%. Ali bilo je daleko gore prije nekoliko desetljeća.
- Tada je smrt bila svuda oko nas - kaže Thembi.
Jasno se sjeća kad je prvi put čula za HIV. Bila je sredina 90-ih, a ona je bila novopečena majka koja je studirala na fakultetu humanističkih znanosti na Sveučilištu u Swazilandu. U zemlji se nastojalo potaknuti darivanje krvi. Mnogi su njezini prijatelji donirali krv, ali nekoliko tjedana kasnije napustili su sveučilište i više se nisu vratili.
- Kružile su glasine da je utvrđeno da je njihova krv kontaminirana smrtonosnom bolešću. Vlasti nisu ništa potvrdile, ali glasine su govorile da kad jednom obolite od ove bolesti, za vas nema nade, samo ćete umrijeti - govori Thembi.
Kampus je obuzeo strah, a Thembi i nekoliko njezinih prijatelja odlučili su ne javiti se da daruju krv.
Nekoliko godina kasnije, kad je Thembi radila kao profesorica u srednjoj školi, počela je slušati više o HIV-u. Tada je to već utjecalo na velike dijelove stanovništva zemlje, uključujući i na ostale učitelje, njezine prijatelje i također, njezine učenike.
Točno je mogla znati kada su se ljudi razboljeli, jer su iznenada nestali. Tjednima kasnije pročitala bi o njihovoj smrti u lokalnim novinama, iako bolest nikad nije spomenuta.
No, bilo je to ranih 2000-ih, a o HIV-u se izvještavalo u tisku i raspravljalo na radiju. Thembi je otišla u knjižnicu i čitala o virusu koji je zarazio mnoge ljude širom svijeta. Tada je shvatila. Znalo se da se virus može prenijeti seksom.
- Samo su oni s labavim moralom, koji se bave izopačenim i đavolskim seksom, zaraženi - rekli su neki župnici u svojim crkvenim propovijedima. Thembi je znala da to ne može biti istina jer je žena koju je znala i koja je imala seks samo sa svojim suprugom, upravo umrla od toga.
Umjesto da se kloni ljudi za koje je sumnjala da su možda bolesni, a kojih su se obitelji i prijatelji klonili, Thembi se potrudila otići njihovim kućama i ponuditi im svoje društvo.
- Ponekad bih pokucala na vrata i osoba me ne bi pustila unutra. Bilo ih je previše sram. Ali čekala sam i rekla sam im da sam ovdje ako me žele. Nisam ih se bojala - kaže ona.
A onda, 2002. godine, Thembi je zahvatio kašalj kojeg se nije mogla nikako riješiti. U početku je pretpostavljala da je to prehlada. Ali kašalj nikako nije prolazio.
- Možda ovaj kašalj ne prolazi jer je HIV - pomislila je u sebi.
Thembi se otišla testirati. Rezultati su se vratili pozitivni, a prvih nekoliko tjedana nakon dijagnoze bila je u teškom strahu.
- Kako sam to dobila? Što će biti s moje troje djece - pitala se Thembi.
U to su vrijeme antiretrovirusni lijekovi za HIV koštali 300-tinjak kuna mjesečno, što je bio velik dio prihoda Thembijevog kućanstva.
- Kako si to mogu priuštiti? Kad ću umrijeti - stalno se pitala.
Thembi je učinila ono čega se mnogo ljudi sramilo. Svima je rekla o svom HIV statusu.
- Znala sam što će mi se dogoditi, trebat će mi pomoć i podrška ljudi koje sam voljela. Kad bih se skrivala u tajnosti od srama, možda bih već bila mrtva - rekla je Thembi.
Ona i njen suprug posjeli su svoju djecu kako bi razgovarali o njihovom HIV statusu. Rekli su im da se bolest ne može prenijeti zagrljajem ili dijeljenjem iste kupaonice. Rekli su da će se liječiti, a Thembi je objasnila da je to virus o kojem je ona već nešto znala. Thembi je otkrila i program pod nazivom 'Ljudi koji žive s HIV-om', koji bi im bio kao vodič kroz bolest.
Ona tada nije imala pojma da će u roku nekoliko godina upravo ona postati državna direktorica programa. Svjedočila je nekima od najrazornijih prizora života ljudi s HIV-om. Vidjela je mnogo uplakanih obitelji, očeva koji su za sobom ostavljali uplakane kćeri te je doživjela stotine smrtnih slučajeva.
Mnogi oboljeli zamolili su Thembi da bude s njima u njihovim posljednjim trenucima života.
- Ja to shvaćam vrlo ozbiljno. Ja mogu vidjeti što oni žele od mene u tom trenutku, a da čak i ništa ne kažu. Neki žele da ih držim. Drugi ne žele da ih se dira, ali žele nekoga prisutnog. Prema svakoj se osobi ponašam kao prema pojedincu. Dajem im da dostojanstveno umru - priča Thembi.
Želi im podariti dobru smrt
Što je to 'dobra smrt'?
Koncept dobre smrti postoji već dugo vremena, 1601. godine duhovnik engleske crkve Christopher Sutton napisao je da je dobra smrt uključivala smrtnu postelju uz voljene osobe. Primijetio je da iznenadna smrt znači da se nemate vremena oprostiti.
Prema američkoj nevladinoj organizaciji, Nacionalnoj medicinskoj akademiji, dobra smrt je 'oslobođena patnje za pacijenta, obitelj i njegovatelje, što je općenito u skladu sa željama pacijenta i obitelji, te je razumno u skladu s kliničkim, kulturnim i etičkim standardima.'
- Ako ljudi ne koriste zaštitu u okruženju u kojem svaka četvrta osoba živi s HIV-om, logično je pretpostaviti da će Covid povećati prevalenciju HIV-a - kaže Rose Craigue, direktorica države UN-a za pomoć Svaziju.
Također je vidljiv porast i rodno uvjetovanog nasilja i silovanja.
Prije pandemije Svazi je postigao značajan napredak u borbi protiv HIV-a, kaže Rose, 'posebno u prevenciji i liječenju'.
- Ljudi više ne moraju plaćati 300-tinjak kuna mjesečno za opskrbu antiretrovirusnim lijekovima, sada je to manje od 7 kuna, ali na mnogo stvari se još treba poraditi. Više od polovice stanovništva mlađe je od 20 godina, a gotovo polovica mladih ima izuzetno visok rizik od zaraze HIV-om - objašnjava Ross.
Za Thembi, međutim, ljudi nisu statistika i kad upozna nekoga s HIV-om, podsjeti ih na to da je dobra smrt mir.
- Dobra smrt je mir. S HIV-om ljudima je često teško pružiti sebi taj mir. Napustiti ovaj svijet bez žaljenja. Kažem im da je na kraju dana bitno pronaći mir u sebi i kako nitko ne bi trebao imati sram radi bolesti - kaže Thembi za BBC.