Jednojajčani blizanci su... identični, zar ne? Zbog toga ih nazivamo 'identičnim', a ne 'neobično sličnim' ili 'jako sličnim'. U stvarnosti nije to baš tako jednostavno.
POGLEDAJTE VIDEO: Identični blizanci jedva preživjeli, a danas su mali modeli.
Bolja riječ za ono što nazivamo 'jednojajčanim blizancima' je tehnička: monozigotni. To znači da oba embrija potječu iz iste oplođene jajne stanice ili zigote. To je jaje već primilo DNK informacije od svakog roditelja. Tada se zigota razdvaja, stvarajući dvije vrlo slične jedinke s istim skupom genetskih uputa nazvanih genom (u međuvremenu se dvojajčani blizanci razvijaju iz zasebnih jajašaca).
No, kao što vam može reći svatko tko poznaje par jednojajčanih blizanaca, oni nisu uvijek istinski identični. Ponekad su razlike toliko suptilne da ih mogu primijetiti samo bliski prijatelji i rođaci.
Drugi su put razlike prilično očite, pogotovo kako blizanci stare. Postoji nekoliko razloga za to.
Jedno je da se genetski izraz mijenja ovisno o kontekstu.
- Životna iskustva, poznata i kao čimbenici okoliša, mijenjaju način na koji se neki geni izražavaju- objašnjava Nathaniel Robin, medicinski direktor Odjela za genetiku Sveučilišta Alabama u Medicinskom centru Birmingham.
- Tijekom života, kako blizanci stare, imaju različita životna iskustva, na njih utječu različiti faktori i na temelju toga će biti izraženi različiti geni- objašnjava.
Razlike kod blizanaca mogu biti očite i uzrokovane načinom života. Na primjer, oba monozigotna blizanca mogu starenjem razvijati ćelavost (genetska osobina), ali onaj koji svakog vikenda igra tenis nema 'meki pojas' oko trbuha kao onaj koji svaki vikend provodi odmarajući. Ili, promjene se mogu dogoditi na molekularnoj razini.
- Genetske promjene događaju se tijekom života jer mehanizam replikacije DNA nije savršen - kaže Robin za Discover.
Bitne su i rane mutacije
Ta se odstupanja pojavljuju ne samo nakon mnogih godina različitih utjecajan a blizance. Studija iz siječnja 2021. objavljena u časopisu Nature Genetics otkrila je da genetske mutacije mogu započeti rano tijekom razvoja i uzrokovati poprilične genetske razlike između blizanaca.
Od 381 proučenih parova monozigotnih blizanaca, 39 parova je imalo više od 100 mutacija, a samo 38 nije imalo nikakvih razlika. U prosjeku je studija pronašla 5,2 mutacije između braće i sestara. Jedno iznenađenje u podacima je izrazito neravnomjerna raspodjela mutacija.
- Naša analiza pokazuje da je kod 15 posto monozigotnih blizanaca znatan broj mutacija specifičan za jednog blizanca, ali ne i za drugog - napisali su istraživači.
Kad postoji nekoliko razlika, vjerojatno je da se embrij rano podijelio u razvojnom procesu, prema autorima studije - to znači da mnogi monozigotni blizanci nisu dugo bili identični.
Budućnost blizanačkih studija
Blizanci su dugo bili ljubimci genetskog istraživanja. Budući da se smatralo da su monozigotni blizanci genetski identični, bili su savršeni za razvrstavanje koje osobine i bolesti imaju genetsku osnovu, a na koje utječe okoliš.
Istraživači su surađivali s blizancima na proučavanju hipertenzije, dijabetesa, psihijatrijskih bolesti i drugih bolesti i stanja na koja utječu i genetski i negenetski čimbenici.
- Ako pogledate dvojajčane i jednojajčane blizance i primijetite da jednojajčani blizanci imaju izraženije zajedničke osobine nego što imaju dvojajčani blizanci, tada biste rekli da postoji mnogo jača genetska osnova za to - kaže Robin.
Ali sada kada je jasno da monozigotni blizanci nisu nužno genetski identični, trebali bismo razmotriti kako se postaviti u takvim istraživanjima.
Slično onome kako istraživači prilagođavaju svoja istraživanja blizanaca kako bi uzeli u obzir razlike utjecaja iz okoliša, sada će se možda morati prilagoditi i genetskim razlikama.