Glazbenica i voditeljica Ida Prester (35) ove se veljače našla u novoj ulozi – rodila je sina Roka. No nepresušna energija natjerala ju je da već mjesec dana nakon porođaja “odradi” prvi koncert sa svojim bendom Lollobrigidom, a nakon samo dva mjeseca i voditeljski angažman...

- Nemam baš klasični rodijni dopust. Drastično sam usporila u odnosu na prije, ali sam još ‘u igri’. Cijelo ljeto smo svirali, vodila sam Demofest, a u rujnu ću i Weekend media festival u Rovinju... Za mene nema stanke, dobro znam da neke mlađe i ljepše čekaju u redu da mi starije odustanemo - u šali kaže Ida. 

Neke žene uloga majke sasvim obuzme, uživaju u bebi i nisu za brzi povratak na posao, no Ida jednostavno nije taj tip...

- Krasno mi je biti s bebekom, hraniti ga, nasmijavati, gledati kako raste... Ali stvarno mi odgovara tu i tamo pobjeći od uloge majke i domaćice, bar na nekoliko sati raditi, na nekom svom projektu, pričati o drugim temama osim o pelenama i kašicama. To mi napuni baterije i pomaže da se opušteno vratim u majčinsku izolaciju. 

Njen suprug, dvije godine stariji poduzetnik i ugostitelj Ivan Peševski, odlično se snašao u ulozi oca, a kad zajedno šetaju Beogradom ili Zagrebom, ne može se ne zamijetiti koliko oboje uživaju u roditeljstvu. 

Mlađa generacija dobro ju je upoznala kao veselu voditeljicu “Briljanteena”. Za novinarsko-voditeljski posao kaže da joj je, pored glazbe, još jedna velika ljubav. 

- Volim i taj posao, otkrivanje novih priča, predstavljanje zanimljivih ljudi, izvlačenje nečeg lijepog u svom tom kaosu. Ali naravno, i tu moram raditi kompromise, kao većina ljudi u svojoj profesiji, neki dani su bolji, neki lošiji. No kad podvučem crtu, imala sam sreće raditi neke stvarno super zanimljive projekte - kaže i dodaje da u glazbi zato ne radi ni jedan ustupak nego sve po svom, pa kud puklo...

U medijima je završila nekako - sasvim slučajno...

- Redatelj ‘Briljanteena’ Vlado Knežević vidio me na sceni s tada osnovanim bendom Lollobrigida i pozvao na audiciju za ‘Briljanteen’. Ekipa je stvorena, a ti ‘briljantinski’ dani bili su mi stvarno najdraže razdoblje televizijskog rada - prisjeća se Ida. Nikad nije imala tremu prije nastupa. Kaže da ljudi previše fantaziraju oko kamere i rade bauk od toga, srame se, boje se...

- Ma čega? Pa tako smo mala zemlja da se ionako skoro svi znamo. Ja pred kamerom imam dojam da govorim prijateljima. Nemam nikakvo strahopoštovanje prema njoj, to je samo uređaj i ja sam jača od te mašine - kaže kroz smijeh Ida. No kamere je, da ne bi bilo zabune, istražila sa svih strana.

- Pet godina sam bila scenaristica i istraživačica dokumentarne serije ‘Direkt’, i to mi je možda najbolje životno iskustvo. Fantastične ljude sam kroz ‘Direkt’ upoznala, čula bezbroj prekrasnih, ali i zastrašujućih priča... A najvrednije od svega - naučila sam slušati. I tražiti ljepotu i zanimljivost u naizgled običnim i neprimjetnim pojavama i ljudima oko nas. To je u ovom društvu spektakla velika prednost - govori Ida. Njenim roditeljima, još dok je bila dijete, postalo je jasno da nikad od nje neće biti pravnice ili doktorice i da je, zarazivši se glazbom, otišla u sasvim drugom smjeru... No i oni imaju svoje prste u tome...

- Kao klinka sam bila zaljubljena u Michaela Jacksona. Nakon odgledanog filma ‘Moonwalk’ više ništa nije bilo isto u mom dječjem svijetu. Postoji ta neka kemija između Jacksona i djece, nitko nije bio imun na tog ‘lika iz crtića’, pa ni ja. On mi je bio prva pop ikona, ali na glazbu sam se navukla najviše kroz Beatlese. Starci su imali kolekciju svih njihovih ploča, ali i zbirku notnih zapisa pjesama. Satima sam nabijala njihove pjesme po klaviru i do četvrtog razreda osnovne znala sam odsvirati skoro sve njihove pjesme. Već sam tad počela raditi i svoju muziku, snimala sam se na kasetofon i terorizirala članove obitelji.  Ali evo, od tada sam izdala tri albuma s Lollobrigidom, imala hrpe suradnji, donijela blata s festivala, znoja s koncerata... I još se ne dam. Glazba je nešto što naprosto ‘curi’ iz mene. Cijeli život izmišljam tekstove i melodije na različitim instrumentima i medijima. Nebitno je li to profesija ili nije, ima li od toga para ili nema, to je nemoguće zaustaviti. Sve što mi se dogodi, bilo lijepo ili ružno, kanaliziram kroz pjesmu - govori Ida, koja je inače diplomirala na Ekonomskom fakultetu. Iako u svom bendu piše pjesme i pjeva, za sebe ipak kaže da kao dijete nije bila poseban vokalni talent niti ju je pjevanje zanimalo. 

- Glazbenica sam, nikako ne pjevačica, to je kićenje tuđim perjem. Pjevačice su Rozga, Danijela Martinović i Celine Dion. Pjevačice su cure koje imaju vokalni talent i rade na tom od malih nogu, dobiju gotovu pjesmu i savršeno je interpretiraju. Ja nemam tih vokalnih mogućnosti, nikog nisam zavela svojim koloraturnim sopranom, nego od ranog djetinjstva jako volim raditi muziku. Zabiti se u studio i ne micati se danima, smišljati dionice za bas ili gitaru dok svi spavaju, noćima ostajati budna. To mi je strast, koji puta i bolest - govori Ida. 

Priča s Lollobrigidom počela je kao njezin solo glazbeni izlet, ali s vremenom, prije više od deset godina, pretvorila se u bend od šest članova. Ida je odrasla u Zagrebu i djetinjstva se vrlo rado prisjeća...

- Nisam išla ni u vrtić ni u jaslice nego sam ga provela s najboljom bakom na svijetu. Baka Ana, Zeničanka, definitvno je najutjecajnija figura u mojem djetinjstvu i mladosti. Takva kombinacija emotivne inteligencije, vedra duha, ali i zaštite svoga ‘ja’ rijetko se nađe. Umrla je pretprošle godine u 101. godini, do 99. je živjela sama na 4. katu bez lifta i svaki dan išla na plac i u crkvu. Baka Ankica je bila nevjerojatno inspirativna žena, moj heroj - priča Ida. 

A mlađi brat Janko sasvim je različit od nje - smiren, povučen, intelektualac.

- Ja sam bila crna ovca, buntovnica koja se odselila s 18 godina od kuće. On je uvijek bio diplomat, povezivao je sve članove obitelji. Kad smo se posvađali, on bi bio rame za plakanje svim stranama. Janko je naš dobri duh. Uvijek sam bila štreberica u školi, samo sam tvrdoglavo tjerala mak na konac svojim stavovima i osebujnim lifestyleom. Danas se prepiremo samo o politici. Mama je desnica, tata i Janko politički konzervativni i ekonomski liberalni, a ja sam politički liberalka i ekonomski socijalistica. Obiteljski su nam ručkovi zbog toga vrlo dinamični – kaže Ida. 

Uvijek je nasmijana jer kaže da je život prekratak za “nadrndanost” i lošu energiju.

- Kad me netko ili nešto ne čini sretnom - ‘aj bok’. Ima milijardu super magistrala pored mora kojima možeš ići, pa stvarno nema smisla da odabereš baš zagušeni tunel. Furam magistralom, a vi mi se pridružite da stanemo skupa na cugu pored neke plaže - sa smiješkom zaključuje Ida.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote besplatno ekskluzivno uz 24sata!