Iako su došle na loš glas nakon tragične smrti australskoga zoologa Stevea Irwina, raže nisu agresivne niti (najčešće) smrtonosne životinje, ističu biolozi. Ipak, one imaju otrovnu bodlju koju koriste veoma rijetko (u obrani), a koja trenutačno izaziva nepodnošljivu bol te ponekad paralizu i smrt. Ubode li čovjeka, također neagresivna, osa koja lovi tarantule (Tarantula Hawk Wasp) uzrokuje agonizirajuću bol. Njezin je otrov zapravo namjenjen paraliziranju znatno većih pauka tarantula (njima hrani svoje mlade), koje potom čeka strašna smrt. Nakon što ga paralizira, osa na pauka liježe jajašce što se pretvara u gladnu ličinku, koja raste tako da doslovno jede živoga pauka. Ugriz crne udovice u početku ne boli, no sat i pol od ugriza, nakon što se otrov proširi, dolazi do ekstremnih grčeva i nepodnošljivih bolova cijeloga tijela.

BOL NAKON UGRIZA ČEGRTUŠE NALIK JE ŽIGOSANJU
Ugriz većine čegrtuša nije smrtonosan, no jedan je od najbolnijih, kažu stručnjaci. Među najgore ubrajaju onaj afričke čegrtuše (African bush viper), koji uspoređuju sa žigosanjem. Razlika je u tome, navode, što se ovdje čini da užareni pečat zauvijek ostaje zaljepljen za kožu. Bol zapravo izaziva otrov koji razara tkivo i potiče unutarnje krvarenje. Iako je ubod većine vrsti škorpiona bezazlen ili samo bolan, određene vrste u Aziji i Africi mogu biti i poprilično opasne.