'Čak je i sada teško upotrijebiti riječ ljubomorna kad pričam o svojoj majci. Ideja da bi majka bila, mogla bi biti ljubomorna na vlastito dijete, stvara sliku čudovišta. Bolje okrutna ili neposvećena nego ljubomorna, rekao bih. To je tako prokleto...'
- To su riječi žene koja ima pedeset godina i sama je majka. Razgovor o majčinskoj ljubomori možda je krajnji tabu, potpuno suprotan svemu što mislimo o tom 'divnom' majčinstvu i majčinoj ljubavi - posebno u odnosu prema njezinoj kćeri - piše Peg Streep, autorica nekolicine knjiga o toksičnim odnosima majki i kćeri.
POGLEDAJTE VIDEO: Poseban odnos s majkom
Ljubomora majke nije rijetka
- Iako je majčinska ljubomora tema koje se rijetko tko dotiče, ona nije rijetkost. Čak i kćeri koje uživaju relativno bliske, iako ponekad turbulentne veze s majkama kažu da postoji suparništvo, ako ne i samo ljubomora u odnosu te da je to veliki kamen spoticanja u odnosima cijele obitelji. Evo što je jedna žena napisala - piše Peg i citira dio pisma koje je dobila.
- Oklijevam upotrijebiti riječ 'ljubomora'. Ali nema sumnje da se moja mama stalno natječe sa mnom. Mislim da joj činjenica da živim u većoj kući od one u kojoj sam odrasla jako smeta i da moja djeca imaju mogućnosti koje ja i moja braća nismo imali. Zna biti otrovna kad o tome pričamo. No je li ljubomorna? Možda malo - objasnila je žena svoju situaciju s majkom za koju nije sigurna kako bi ju riješila.
Priroda majčinske ljubomore
- Volimo misliti da su majke općenito zadovoljne i ponosne na postignuća svojih kćeri, blistave dok im potomci 'sjaje', ali istraživanja pokazuje da to jednostavno nije istina - kaže Peg.
Na primjer, studija Carol Ryff i suradnika otkrila je da, iako su majke izvijestile da se osjećaju bolje u vezi sebe kad postignuća njihovih sinova nadmašuju njihova vlastita, zapravo su se osjećala lošije u vezi sebe kad su njihove kćeri postigle više u životu od njih. Očevi, inače, nisu tako reagirali ni prema sinovima ni prema kćerima koji su bili uspješniji od njih.
Intenzitet veze majke i kćeri teško je precijeniti, piše Psychology Today. U svom istraživanju majki i kćeri adolescentica, Laurence Steinberg primijetio je da procvat kćeri nakon puberteta za neke majke izazvao krizu srednjih godina koja je istaknula njihova vlastita razočaranja sobom i svojim životom, a s tim potaknula i ljubomoru.
- Razmislite na trenutak da je u izvornoj verziji Snjeguljice koju su objavili braća Grimm, njezina majka - da, ona koja je čeznula za lijepim djetetom i rodila je - bila ljubomorna na ljepotu svoje kćeri i postala njezin neprijatelj. Čovjek se pita je li ova verzija koju su objavili procijenjena preoštrom ili možda previše neugodno istinitom, ali znamo da je za sljedeće izdanje umjesto majke glavni negativni lik postala maćeha - kaže Peg.
Ljubomora majke i žensko rivalstvo
- Našu kulturnu nelagodu s majčinom ljubomorom mogao bi 'dohraniti' drugi tok: koliko nam je nelagodno zbog ženskog rivalstva uopće - upozorava stručnjakinja.
Upravo je to iznenadilo Susan Shapiro Barash kada je započela anketiranje i intervjuiranje žena za svoju knjigu 'Tripping the Prom Queen' (Spotaknuti kraljicu maturalne večeri). Što je otkrila? Da je malo žena među nama koje mogu odoljeti da ne počkalje tu jednu djevojku koja je proglašena boljom od svih drugih.
Volimo o sebi razmišljati kao o dobrim i finim dušama, a ne kao o ljubomornim spletkarošicama. A sigurno o tome nećemo javno govoriti.
Zavjet šutnje ljubomornih majki
- Kodeks šutnje i tajnosti čini majčinu ljubomoru još otrovnijom jer joj je nemoguće priznati svoje osjećaje. Iz tog razloga, njezina ljubomora na kćer nikada neće biti izražena izravno, već uvijek na zamršene i neizravne načine, što stvara otrovan i težak odnos kćeri s njezinom majkom, ispunjen gorčinom i tugom. A time, i toliko težim problemom za riješiti - izjavila je Peg.
- Ljubomora i ljutnja vrlo su osobni u vrlo specifičnom smislu jer te emocije odražavaju same ljude koji te emocije osjećaju, a ne objekt prema kojem su emocije usmjerene. Budući da su ti osjećaji potaknuti vlastitim nesigurnostima, što je majka usmjerenija na sebe ili narcisoidnija, to je vjerojatnije da će biti ljubomorna ili zavidna na uspješnu kćer - objašnjava.
Kao što Peter Salovey i Alexander Rothman pišu: 'Nismo zavidni ni na čijim slučajnim atributima koje nismo sami postigli.... Prije će se zavist i ljubomora osjetiti u domenama koje su posebno važne za to kako se definiramo - koje nas ‘pogađaju tamo gdje nam je najvažnije.'