'Koristi glavu, a ne srce' je pouka koja je mnogima rečena s ciljem da u životu donose pametne, racionalne izbore koji će ih odvesti pravim putem do cilja. Ali jesu li naši mozgovi doista tako mudri kad je u pitanju ljubav? Ili nas i mozak može krivo uputiti?
U posljednjih nekoliko desetljeća, istraživači su otkrili da ljudi nisu racionalni koliko misle. Ljudi imaju svakakve predrasude koje im mogu pomoći u jednom području, ali i štetiti u drugom.
Primjerice, jednom se vjerovalo da donosimo odluke na temelju promišljanja i analize. Umjesto toga, većinu vremena ljudi prosuđuju na temelju osjećaja, koristeći svoje spoznajne resurse kako bi se uvjerili da su donijeli najbolju moguću odluku.
Ovaj proces uglavnom dobro funkcionira i ljudi su s njim zadovoljni. Ali, postoje situacije kad su odluke složenije, možda s puno dugoročnijim posljedicama, a ljudska zamršena racionalizacija nije dovoljna da ih održi sretnima.
Pitanja ljubavi mogu biti osobito nezgodna. Mnogi će se možda zapitati imaju li samo najgoru moguću sreću u ljubavi - ili oni sami zapravo nešto krivo rade. I činjenica je da su ponekad ljudi sami krivi za svoje ljubavne neuspjehe, ali ne na način na koji misle.
1. Mislimo da znamo što želimo - ali ne znamo
Možda znate nekoga tko inzistira na nekim određenim karakteristikama kod partnera - možda određeni tip tijela, određenu visinu, ili čak određeno zanimanje - ali umjesto toga oni se ludo zaljube u nekoga tko je potpuna suprotnost od njihovih prijašnjih želja. To nije neuobičajeno. Stvarnost je da puno ljudi nema pojma što zapravo želi.
- U mojoj nedavnoj studiji o brzini upoznavanja, Amerikanci porijeklom iz Azije su se izjasnili da bi radije izlazili s nekim iz njihove etničke pripadnosti. Međutim, kada su odvedeni na kratke spojeve, oni nisu reagirali na svoje prijavljene preferencije i nije se činilo vjerojatnije da će se odlučiti na drugi spoj s ljudima iz grupe - objasnila je doktorica Karen Wu za Psychology Today.
- U drugom istraživanju, muškarci su smatrali da ih privlače inteligentne žene, ali u pravom životu ih nisu toliko privlačile kao što su mislili - dodaje.
Psiholozi su objasnili ovaj fenomen kroz 'vruće-hladni empatijski jaz'. Prema vruće-hladnom empatijskom jazu, ljudi predviđaju da će donositi odluke u 'hladnoj' racionalnoj sferi, ne uspijevajući objasniti emocije kroz koje prolaze kad zapravo donose dotične odluke. A onda kad ljudi zapravo donose odluke oni su u 'vrućoj' sferi, vođeni visceralnim željama.
- U mojem istraživanju vjerojatno su se ispitanici poslušno vodili željama i očekivanjima njihovih roditelja kad su prijavili svoje preferencije, ali te su misli nestale kad su se sjeli nasuprot potencijalnih partnera koje su upoznali tijekom kratkih spojeva te su osjetili punu snagu privlačnosti - objašnjava doktorica Wu.
2. Volimo izbor - što više, to bolje
Ljudi vole imati izbora. Smatramo da nam izbori daju slobodu i dopuštaju nam da maksimiziramo svoju sreću, te mislimo da ćemo uživati u brojnim mogućnostima do trenutka dok zapravo taj veliki izbor nije ispred nas (još jedan primjer jakog hladnog jaza empatije).
Istina je da izbori mogu biti jako loši za blagostanje čovjeka. Suočeni s previše izbora, ljudi se često zamrzavaju, fenomen poznat kao paraliza izbora ili preopterećenje izborima. U tim situacijama čovjek ne uspijeva izabrati ono što stvarno želi.
Ljudi koji su poželjniji kod suprotnog spola mogu iskusiti silnu poplavu udvarača i u toj situaciji znaju odlučiti ne napraviti nikakav izbor, to jest nikoga ne izabrati, mada žele vezu i ljubav, jer si postavljaju pitanje kako uopće mogu izabrati?
Ljudi koji su jako popularni kod suprotnog spola mogu podleći iluziji izbora. Kada osjete prepreku u vezi, sve te druge 'ribe u moru' su pravo iskušenje te ih tjeraju da razmišljaju o tome što bi bilo i kako bi bilo da su donijeli drugačiji izbor.
3. Nastojimo biti racionalni tako što ćemo 'imati opcije'
Puno ljudi u vezi želi imati 'opcija', najčešće iz straha da ne bi nešto propustili. A to može biti štetno iz dva razloga.
Prvo, kad ljudi izaberu partnera, mozak prirodno pokreće akciju kako bi čovjeka uvjerio da je napravio najbolji izbor. Usredotočuje se na sve prednosti njegovog izbora i slabosti alternativa u nastojanju da smanji kognitivnu disonancu ili nelagodu kada se čovjekova uvjerenja sukobljavaju s njegovim ponašanjem. Držeći otvorene mogućnosti, čovjek ostaje u stanju neizvjesnosti.
Drugo, držanje otvorenih opcija čovjeka sprječava da se stvarno preda odnosu. A kako itko može očekivati dobar odnos i vezu ako je uložio samo malo truda?
4. Ljudi ostaju s krivim partnerima jer ne žele odbaciti sav uložen trud
Treba ulagati u svaki odnos - do određene točke. Uglavnom ulaganje u odnos ljude usrećuje jer što više truda čovjek u nešto uloži - to mu se više sviđa rezultat, u ovom slučaju odnos i veza.
Međutim, ponekad ljudi ostaju u vezi s pogrešnim partnerima zbog svega što su uložili u taj odnos. Iako su svjesni da veza nikad neće funkcionirati kako bi trebala ili bi oni željeli, ljudi će teško od nje odustati baš zbog uloženog truda i vremena. Što više vremena prolazi, to je teže otići. Većina ljudi također ima određenu dozu nerealnog optimizma koji dodatno potiče želju za nastavkom veze koja u biti nema smisla.
Jasno je da umovi igraju mnoštvo igrica s ljudima. Nekad je to dobro, a nekad nije. Na nama je da se objektivno pogledamo i zapitamo je li to što radimo zaista u našem interesu.
Kad jednom čovjek utvrdi da ulaganje u vezu ima smisla i da je to-to, onda se slobodno može opustiti u uživati u ljubavnom zanosu.
POZNATO IME NOVE KRALJEVSKE BEBE? Evo tko je inspirirao Meghan i Harryja