Nakon što je preklani 100 dana proveo na biciklu po Europi, lani osvojio Nordkapp, ove godine, Hrvoje Jurić, putopisac i avanturist iz Vrbice kraj Đakova, kreće u osvajanje alpskih visina. Plan je da put traje oko 45 dana, zbog njega je i u spartanskom treningu, a ovoga puta bicikl će ipak biti nešto lakši od 50 kilograma.

Portal 24sata i ove godine bit će medijski pokrovitelj Hrvojevog putovanja koje ćete moći pratiti na našim stranicama svaki tjedan. Donosimo intervju u kojemu Hrvoje otkriva zašto se odlučio za Alpe, koji dio bi mogao biti najteži te zašto su ovakva putovanja hrana i za tijelo i za dušu. 

Kad krećeš? Koliko očekuješ da će put trajati?

Trebao bih krenuti uskoro, kroz 10 dana, jer još uvijek nisam završio sve obveze koje imam kod kuće. Pretpostavljam kako bi put trebao trajati 45 dana, okvirno, ali već iz iskustva znam da će se to definitivno mijenjati, ovisno o uvjetima na cesti, odnosno u Alpama.

Kojim putem ćeš ići?

Krećem iz Zagreba prema prijelazu Macelj i prvi dan vozim do Maribora. Dalje nastavljam na Graz i već treći dan dolazim do prvog prijevoja (Gaberl - 1551 mnv), odakle, što se tiče penjanja, put zapravo i počinje. Na ruti sam radio oko tri mjeseca, detaljno istraživajući Austriju, Italiju, Švicarsku i Francusku. Tako sam podijelio i cijeli put, na četiri dionice. Alpe se mogu prijeći uz minimalan napor, pogotovo ako pratite rijeke, ali išao sam prema tome da ovaj pothvat bude što teži. Tako ću djelomično voziti preko prijevoja koji su (bili) dio Giro d'Italia i Tour de France. Iskreno, možda malo preambiciozno, ali vidjet ćemo.

Zaljubio sam se u Alpe. Taj osjećaj, kad se cijeli dan mučite, penjete, borite sa samim sobom i na kraju, makar na par minuta, uživate u prekrasnom pogledu, to je jednostavno neopisivo

Za koji dio očekuješ da će biti najteži, najlakši i najljepši? 

Nekoliko dijelova, odnosno prijevoja, su zaista zahtjevni. Recimo, prošle godine sam se na Stelvio (2758 mnv) penjao cijeli dan, a pri tome sam prešao tek 24 kilometra. Prema ovoj ruti biti će ih preko 20, s tim da je francuski dio Alpa najteži. Prelazim preko Cime de la Bonette (2860 mnv), najviše europske (asfaltirane) ceste, a u 500-tinjak kilometara, koliko je dugačka dionica kroz Francusku, imam još četiri "kapitalca" iznad 2400 mnv i ukupan uspon od 14.000 metara. Teško je izdvojiti koji bi dio bio najlakši ili najljepši, ali zasigurno će za vrijeme cijelog putovanja biti pregršt prekrasnih panorama. Izdvojio bih još naselje "Juf", koje se nalazi u Švicarskoj na 2166 mnv i vodi se kao najviše naselje u Europi. 

Prošle godine si prošao veliki put. Kako danas gledaš na Nordkapp? 

S obzirom da sam na kratko morao odgoditi putovanje, mislim da je put do Nordkappa nešto najbolje što mi se ikada dogodilo. Pri tome, na to putovanje gledam kao terapiju i vrijeme u kojem sam morao, koliko toliko, biti sam, kako bih mogao razlučiti što i kako dalje. Ujedno, to je bilo i iznimno teško i zahtjevno putovanje. Prešao sam preko Alpa, zatim Skandinavskog gorja i na kraju vozio kroz Norvešku po vremenu koje mi nikako nije išlo u prilog. 

Posljedica je bilo problem s koljenom koje, na svu sreću, danas funkcionira normalno. Mislim da bi svatko, ali doslovno svatko trebao otići na sličan put, nevezano putuje li se biciklom, autom, stopiranjem ili kako već. Ponekad, koliko god ovo zvučalo čudno, treba uzeti vremena kako bi čovjek popričao sam sa sobom i jednostavno izabrao put kojim želi krenuti. Napraviti takvu odluku u sredini u kojoj ste odrasli, bez "otvaranja očiju" i koračanja prema nečemu nepoznatom, nije baš najpametniji potez. 

Kako si se odlučio ponovno na Alpe?

Jednostavno je - zaljubio sam se u Alpe. Taj osjećaj, kad se cijeli dan mučite, penjete, borite sa samim sobom i na kraju, makar na par minuta, uživate u prekrasnom pogledu, to je jednostavno neopisivo. Za vrijeme putovanja objavljivat ću velik broj fotografija, tako da ćete približno shvatiti zašto. 

Koliko si se pripremao za ovaj put? 

Još od prvog putovanja, starom Ajkulom do Pule i nazad, na koje sam krenuo prije četiri godine, nisam prestao s pripremama. Zadnje dvije godine aktivno treniram prema "Spartakovom treningu" i uz trčanje i bicikliranje relativno se dovoljno pripremim za ovakvo ili slično putovanje. Recimo, za potrebe ovog putovanja udebljao sam se desetak kilograma, tako da sada imam oko 90. Pretpostavljam da bih se trebao vratiti sa 80. 

Mislim da je put do Nordkappa nešto najbolje što mi se ikada dogodilo

Velik problem je prehrana, jer je to jedino gorivo koje vam je potrebno ako putujete biciklom. To uvelike ovisi o financijama, s koliko novaca putujete, a s obzirom kako će i ovo putovanje kroz Alpe biti "low budget", biti će ovo zanimljiv pothvat. 

Hoćeš li ti biti prvi Hrvat koji će prijeći Alpe biciklom? 

Iskreno, ne znam, ali gledao sam rute preko Alpa koje su vozili drugi biciklisti i nisam vidio da je itko prešao ovoliko prijevoja odjednom. Lagao bih kad bih rekao kako mi nije cilj biti prvi u nečemu (eto, primjer su Alpe), ali više se vodim onom da želim isprobati svoje granice. 

Mislim da bi svatko, ali doslovno svatko trebao otići na sličan put, nevezano putuje li se biciklom, autom, stopiranjem ili kako već. Ponekad, koliko god ovo zvučalo čudno, treba uzeti vremena kako bi čovjek popričao sam sa sobom i jednostavno izabrao put kojim želi krenuti

Koliko mogu, odnosno koliko ne mogu. Stvar je u tome što ću i nakon ovog putovanja nešto naučiti, pa me to još više gura prema ovakvim projektima u kojima je bitno balansirati tjelesnu i psihičku snagu. Često puta mi se dogodilo da je mozak htio još, ali tijelo je reklo dosta. 

Jesi li razmišljao o životinjama koje bi mogao sresti putem? :)

Iskreno, baš i ne, ali od svih životinja koje bih mogao susresti najviše me strah ljudi.

Iza tebe su dva projekta s humanitarnim ciljem. Ima li i ovaj jedan takav? 

Odlučio sam da će svaki moj projekt imati humanitarnu notu, ali ovaj puta neću s tim ići u javnost. Nemam snage, niti želim, boriti se s ljudima koji ne shvaćaju koliko drugima treba pomoć. Ili to shvate tek kad se njima nešto slično dogodi, a to je poprilično sebično. Našao sam način kako napraviti dobro djelo, a dovoljno mi je da to znaju uglavnom samo osobe kojima će se pomoći. Odličan osjećaj, svakako bih preporučio.

Koliko će ovaj put bicikl biti težak? Hoćeš li smanjivati kilažu zbog planine ili će biti čak i više? 

Giant Expedition, odnosno "Mrc'na", kako sam ga od milja nazvao, teži oko 18 kilograma i na putovanju do Nordkappa putovao sam s 52 kilograma tereta. Drugačije nažalost nisam mogao jer nisam imao profesionalnu opremu, a i morao sam nositi zimsku odjeću. Tako putuje i većina mojih prijatelja - maksimalno iskoristimo sve što imamo. 

Na ovo putovanje također vozim Mrc'nu, ali zasigurno s puno manje tereta. Ipak, previše je penjanja i svaki gram se itekako osjeti. Nabavio sam nešto dry fit majica, par prijatelja mi je poklonilo nešto profesionalne odjeće (veliko hvala Nebojši Uglješić i Željku Rihi), momci u Giantu su me opremili s vodoneporpusnim bisagama i mislim da ovaj puta neće biti problema što se tiče tereta.

Kako ćeš se vratiti nazad? 

Sve ovisi koliko budem umoran od samog putovanja. Ako i dalje budem pri kondiciji, vraćam se biciklom. Ako ne, vrlo vjerojatno ću kombinirati vlak i autobus. 

Hrvoja možete pratiti na njegovom Facebooku, Instagramu i Twitteru. 

Put do Nordkappa možete pročitati u Hrvojevim kolumnama.