Djevojka koju smo prije dvije godine pratili na putu kroz Route 66 po Americi, ponovno je na putu. Riana Petanjek, naša suradnica, putopistkinja, novinarka i fotografkinja ovog ljeta odlučila je istražiti romantičnu i uvijek zanimljivu Italiju. Nakon Venecije, Toskane i Rima, stigla je do Amalfijske obale. Pratite nas redovito i čitajte što je sve doživjela!
Rianu na ovom putu prati Home Exchange, a vi nju možete pratiti na Facebooku i na Instagramu.
Nastavak njezine avanture:
Mislim da ne postoji bolji način da vam opišem ljude na jugu Italije od fotografije radnika na benzinskoj pumpi koji puši pokraj benzina i tako kreće točit benzin. I nitko se oko toga puno ne opterećuje. S druge strane truba i psovke u prometu su konstanta i samo čekate da šake počnu letit, jer eto toliko im malo za to treba. Od silne buke i ludovanja jadni najčešće propuste vidjet da je bilo crveno na semaforu ili eto ignoriraju. Kao i u slučaju s radnikom na kraju ne znate jel vam bolje obožavati taj njihov temperament ili suprotno od toga.
Što ste južnije Italija postaje neobuzdanija, šarmantnija, ljepša, ali i siromašnija i znatno prljavija, što doseže svoj vrhunac na Siciliji. Nakon Napulja moj put je krenuo starom cestom prema krajnjem jugu, ali prije toga ima jedan dio koji se ne propušta i zapravo je bio najuzbudljiviji dio putovanja posebno za sve one koji se možda nekad upute u istom smjeru na dva kotača. To je ona vrste ceste kad shvatite zašto ( bez obzira na sve potencijalne opasnosti) putovanje na motoru pruža potpuno drugačiji osjećaj od onog u autu.
Čaroban dio je Amalfijska obala. Službeno to je južna obala polutoka Sorrentina, odnosno južni dio napuljskog zaljeva pokrajine Salerno. Osim ako ne poznajete dobro Italiju to vam ne znači ništa, ono što vas zanima to je jedan stvarno fascinantan dio talijanske obale,ispod Napulja, koji je uvršten na UNESCOV popis kulturne baštine.
Dio gdje se prvo jako dugo penjete, a kad dosegnete vrh doslovno ste među oblacima i zastaje vam dah od visine i ljepote kad pogledate prema dolje. I onda se dugo uskom i iznimno vijugavom cestom vozite prema dolje. Na potezu od otprilike sat i pola vožnje između prvoga i zadnjeg grada na Amalfijskoj obali morate ostati fascinirani bezbrojnim stepenastim rasadnicima limuna i vinogradima, šarenima kućicama koje prkose strmim stijenama i beskrajnom zelenilu, koje često djeluje kao da ste u džungli.
Sve skupa u kombinaciji s pogledom na more kojem nema kraja. Osim ljepota između pojedinih gradova i mjesta na obali, svaki taj grad nudi nešto vrijedno zaustavljanja. Na vama je u kojem ćete se i koliko zaustaviti i kojeg za što iskoristiti; od kupanja na plažama, otkrivanja znamenitosti, do uživanja u standardnoj dobroj hrani, a posebno proizvodima od limuna pokojima je obala također poznata. Najčešći suvenir vjerojatno je liker od limuna koji se tu radi ili Limoncello.
Grad koji se nikao ne propušta je Amalfi po kojem obala nosi ime, a nekad je bio centar Amalfijske republike, dok je danas glavni i najveći grad Salerno, u kojem vas na kraju dana također možda dočeka sve popularniji nogomet na pijesku.
Jedino što bi vas moglo smetati na ovom području je promet po toj istoj uskoj cesti. Busevi koji jedva prolaze, mnogobrojni biciklisti ili ludi vozači koji ni tu nemaju smisla za opuštenu vožnju. Najbolje ćete ipak doživjeti obalu i put dalje kroz video.
Nakon Amalfijske obale krenulo je dalje putovanje po jugu i regiji Clabria, mafija u obliku djevojaka koje prodaju svoje tijelo doslovno uz cestu opet svakih nekoliko kilometra, Amalfijska obala je ipak preveliki turistički zalogaj da bi si Talijani dozvolili da to svi stranci vide. Po Clabriji opet isto stare ceste nude puno više lijepih prizora, a da se zaustavite u svakom gradu trebalo bi vam mjesec dana da dođete do Sicilije.
U svakoom slučaju ovo je dio Italije gdje ćete se najviše puta zaustaviti kako bi fotkali neki super prizor obale, prirode, grada... U sljedećem postu prenosim vam Siciliju i čime vas lako osvaja ili razočara, a mene podsjetila i probudila osjećaj kao da sam opet na Route66.
Ovdje je galerija fotografija: