Naon što je Novu godinu dočekala u hostelu u Čileu, gdje ju je proslavila s Argentincima, Bolivijcima, Bjelorusima i drugim Hrvatima, putoholičarka Andrea Dajak, prebacila se malo sjevernije, do peruanskih Andi gdje je sjela na motor Hondu koju je iznajmila za sitan novac.
- Krenile Hondica i ja u đir. Motor 150 cc za četiri dana 470 kuna s kacigom, jaketom, rukavicama i štitnicima, napisala je Andrea na Facebooku prije par dana i započela svoj moto-uspon na Machu Picchu. Djelomično makadamskom cestom uspinjala se preko Andi do 4316 metara n/m što je bilo približno pola puta za Machu Picchu. Hram je posjetila u kišnoj sezoni.
- Kišna moto oprema "snađi se, druže" - kese po nogama, 3 kabanice, 2 para rukavica, i slojevi i slojevi odjeće jer se temperatura mijenja iz ljetne u zimsku u tih otprilike 140 km puta - piše Andrea, a u drugom postu nastavlja:
- Usput...znate li da kad izgovaramo [maču piču] zapravo izgovaramo - "veliki pišo", a kad se pravilno izgovori [maču pikču] tek onda to znači - velika planina - napisala je ova avanturistica na svom Facebook profilu Andrea Darkwood.
Otkrila nam je da putuje već mjesec i pol dana. Krenula je iz Argentine preko Bolivije, sjevera Čilea, pa Perua, a sad je već u Ekvadoru. Još joj predstoji mjesec dana volontiranja u hotelu na sjeveru Kolumbije i nakon toga ide kući.
Početna ideja je bila da ide zajedno s prijateljicom.
- Cijeli život me privlači južna Amerika, kao da me zvala. Kad je prijateljica rekla da ne može, ja sam rekla - ne čekam više, idem sama! Nije mi problem bio to što idem sama, nego s nekom organizacijom jer već 10 godina radim kao organizatorica i putnički pratitelj na području Hrvatske i Europe. Počela sam kao vodička za Splitsko-dalmatinsku županiju, tako da mi to ništa nije bilo nepoznato. A i jedna moja prijateljica je napravila sličnu turu prošle godine sama, druga prije nekoliko godina, tako da ima nas puno više nego što se misli - otkriva nam Andrea.
U još jednom vrlo informativnom postu o Machu Picchu, otkriva da posjeta "nije kupiti kartu, naći prijevoz, malo se popet i eto gaaa... ":
Nije bez veze građen na visini od 2700 m, da bi bio bliže Suncu, nepristupačan i time teško osvojiv, sa samo jednim vratima za ući u grad. Postoji nekoliko opcija, evo ukratko:
1. Panoramskim vlakom iz Cusca za otprilike 150 e povratna karta do mjesta Aguas Calientes koji se nalazi ispod grada
2. Organizirane ture kojima varira cijena a najjeftinija je 100 e, prijevoz do Aguas Calientes, upad u grad (300 kn) i smještaj u hostelu. To je najjeftinija moguća opcija koju san vidila tek kad san došla u grad, izvješenu kao last minute ponudu na vratima agencije
3. Planinarske ture od nekoliko dana
4. Busom iz Cusca 6 h vožnje za 70 kn do mjesta Hidroelectrica, pa vlakom pola sata za otprilike 60 kn ili pješke uz prugu 2 sata do Aguasa, tamo prespavati pa pješke uz 1300 stepenica sat i pol ili busom uzbrdo za 80 kn u jednom smjeru da bi se došlo do ulaza
5. Iznajmit motor i udrit svoj đir (Hondica i ja – 150cc za 4 dana 470kn sa kacigom, jaketom, rukavicama i štitnicima)
Svaka povijest je zanimljiva, impresivna, ima nešto svoje i ne možeš znati što očekivati dok ne dođeš tamo, a Machu Picchu definitivno ostavlja utisak, izaziva divljenje i jedno je od mjesta gdje bi se definitivno opet vratila, a iman i neki čudno osjećaj da hoću!
Motorom se popeti na Machu Picchu je bila avantura i za nju, iako je već sama s motorom bila preko Bosne i Crne Gore. Uz dobru pripremu, kaže, koliko se može naučiti s interneta, ništa nije teško.
- Dakle, put je trajao cijeli dan uz male stanke za kavu, hranu i uživanje u prirodi, kad sam tamo došla uvečer, već po mraku i parkirala motor, rekli su mi da vlakovi iz Hidroelectrice za Aguas Calientes ispod Macchua ne voze više, shvatila sam da moram pješačiti 10 kilometara uz prugu po mraku, sama. I krenula sam jer sam baš htjela stići u hostel i lijepo krenuti po planu put Macchua. Na trećini puta me i kiša pratila. Al sve je to dio avanture i priče, mislila sam u sebi hodajući po mraku ispod kabanice sa čeonom lampom kao jedinom rasvjetom u mraku... Stigla sam ujutro, platila autobus 80 kuna da bar uštedim sebi šetanju uzbrdo tih sat i pol ili 1300 strmih stepenica. Kiša i magla su bili prisutni svugdje prva dva sata, ali kad je sunce izašlo sva ljepota okolo se ukazala, a sam grad kao da je počeo blistati - prisjeća se Andrea.
Dodaje da kad se čovjek naše na tako nekom "drevnom mjestu", osjećaj poštovanja prema toj kulturi samo raste dok se šeta među tim nevjerojatnim strukturama, a čak i strahopoštovanja kad se shvati koliko su ti narodi bili povezani s prirodom, upijajući znanje i mudrost bolje nego što ga mi danas u "civiliziranom" svijetu imamo.
- Jednostavno slike prikazuju samo znanje i stručnost gradnje ali osjećaj i dubina se dobiju tek kada osjetite tu energiju koja još tamo vlada, istina, subjektivno izazvano poznavajući povijest i sudbinu Inka - smatra Andrea. Kako sve ne bi bilo tako jednostavno i lagano, usred vožnje počeo joj se gasiti motor.
- Pogledam u mobitel - nema signala na tom mjestu. Super. Mislim si, vjerojatno sam ga pregrijala jer vozim već sat i pol bez prestanka, a ne poznajem ga jer nije moj. Skinem lulicu sa svjećice da se možda ohladi, stanem pola sata, krene kiša... Prvi auto kojem mašem da stane - s dva momka i to mehaničara, i imaju svoje motore... Nevjerojatno, dobila sam trnce po cijelom tijelu. I kažu da žive bas u prvoj kući nizbrdo koju sam mogla vidjeti s tog mjesta. Spustimo se dolje, očiste karburator i svjećicu, ali kažu da je ipak najveći problem u struji i da ga moram paliti na guranje. Kažem im nije problem, ni prvi ni zadnji put, i odem sretna. Međutim, isto to se dogodilo na nekih 50 kilometara od Cusca. Gurala sam ga, uspijevala upaliti ali se gasio pa sam morala zvati agenciju da najzad dođu po mene i motor. I sljedeći dan su mi rekli da je problem bio upravo to na što su me momci već prethodno upozorili - objašnjava ova neustrašiva mlada Splićanka.
Andreine moto avanture možete pratiti i na Instagramu: funmoto_andrea
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: