Ironmani treniraju i do 30-ak sati tjedno. U odnosu na prosječnog čovjeka, oni trebaju puno više energije u danu te time i unose više hrane. Ako bi čovjek koji ne trenira za Ironman jeo toliku količinu hrane vrlo bi se lako mogao udebljati. Ipak, od Ironmana možemo naučiti o dobroj praksi u hranjenju i potrošnji te energije, a ovo su neke od njih:
- Ironmani dobro reguliraju osjećaj gladi i sitosti.
Ironman trening se velikim dijelom zasniva na niskointenzivnom treniranju do oko 80 posto opterećenja od maksimuma. Takav trening se još naziva aerobnim. Aerobni trening prvenstveno troši naše uskladištene izvore energije, poput masti. To znači da za lagano trčanje ili bicikliranje gotovo da ne trebamo unositi energiju u vidu gelova ili sportskih energetskih napitaka, čak i ako aktivnost traje satima. Takva aktivnost iz toga razloga može čistiti tijelo, može regulirati (ubrzati) probavu i može poboljšati cijeli metabolizam (izmjenu) tvari u organizmu. Rezultat je da se nakon treninga osjećamo ispunjeno, smireno i pročišćeno te smo jasniji u namjeri što i koliko trebamo jesti.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Sve počinje na vodi.
Ironmani paze da su hidrirani. Na jedan sat treninga možemo izgubiti i do litru tekućine. Ako ne pijemo redovito i dovoljno, možemo dehidrirati. Već jedan posto dehidracije može smanjiti naše sposobnosti za 20 posto. Ironmani dehidraciju prate preko boje urina, ako je taman, onda piju više tekućine. Još je jedan razlog zašto je dobro piti tekućinu dok vježbate. Kada trening završi vi više ne trebate piti i odmah možete jesti. Dehidriranost može zatvoriti apetit i time nas potaknuti da preskočimo obrok, a to nije dobro za naš oporavak.
- Ugljikohidrati u prehrani su dobrodošli ali je potrebno biti umjeren.
Ugljikohidrati jesi važni za osobe koje vježbaju, ali se njihov utjecaj često ili podcjenjuje ili preuveličava. Podcjenjuje se kada ljudi pokušavaju, držeći se dijete bez ugljikohidrata, trenirati da prije smršave. Time riskiraju da ostanu bez energije i motivacije za vježbanje. Precjenjuju ih ljudi koji unosom velike količine tjestenine, riže i slično, pokušavaju biti brži u utrci s vrlo malo ili nimalo treninga. Naime, bez utreniranih mišića i treninga, ne može biti ni veće potrebe za ugljikohidratima. Najčešće je već 50-ak grama ugljikohidrata dovoljno da nas podrži na jednom treningu od sat vremena.
- Prehrana bi trebala biti raznovrsna, sezonska i po mogućnosti što više sirova.
Ironmani izbjegavaju jesti brzu hranu i slatkiše jer je ta hrana ili teže probavljiva s malo dostupne energije ili daje previše energije od jednom. Slatkiši obiluju brzim šećerima te se na treningu zbog njih često ostaje bez energije. Umjesto brze hrane i slatkiša Ironmani jedu redovito kroz dan u planiranim obrocima, jedu raznoliko i ne izbjegavaju kvalitetne masnoće. Tajna u sirovim namirnicama je da se unese što više kvalitetnih sastojaka koje se termičkom obradom izgube. Ako jedemo sezonski onda imamo puno hrane koje možemo konzumirati sirovo, primjerice smokve ljeti, orah u jeseni a agrume u zimi.
- Dodaci prehrani nisu zamjena za uravnoteženu prehranu.
Ironmani unose dosta dodataka prehrani, ali ne kroz cijelu godinu, kako bi većina ljudi pomislila. Najčešće se unose izotonički napici, potom vitamini i onda proteini i aminokiseline. Postoji mnogo preparata na tržištu ali kao i uvijek treba napomenuti da svi oni nisu zamjena za uravnoteženu prehranu. Kao trener potičem ljude da ako treniraju za neki veliki cilj poput maratona ili Ironmana, da svoj početak baziraju sa što manje dodataka, a potom kako treninzi postaju češći i intenzivniji, da ciljano koriste dodatke. Dodaci tada uistinu mogu pomoći da se trening odradi lakše i da se brže regeneriramo. U ovom području nikad nećete pogriješiti ako dodatni savjet zatražite i od nutricionista.