Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u prva četiri mjeseca ove godine 799 ljudi u Hrvatskoj oboljelo je od svraba. Ova bolest, koja kod nas postoji već godinama, nije opasna i od nje se ne umire, ali je nezgodna i sa sobom nosi stigmu, jer mnogi krivo vjeruju da su zaraženi samo oni koji imaju manjkavu higijenu.

Prošle godine u Hrvatskoj bilo 2.610 oboljelih, a godinu prije 2.224., kaže dr. Iva Pem Novosel, epidemiologinja iz HZJZ-a.Pojavnost bolesti u 2019. za sada odgovara dinamici prethodnih godina.

- Kada su epidemije u pitanju, najčešće imamo one male, obiteljske epidemije. Događaju se ponekad i u kolektivima, a tada je, zbog većeg broja ljudi, iskorjenjivanje bolesti otežano i zna potrajati i po nekoliko tjedana – kaže dr. Pem Novosel.

Foto: Dreamstime Tako je posljednjih dana u fokus javnosti došla Sisačko-moslavačka županija gdje je izbila epidemija u dva dječja vrtića i jednom domu za starije i nemoćne. No ta županija ne odskače po većem broju oboljelih, jer ih podjednako ima po cijeloj Hrvatskoj. Epidemiologinja iz Zavoda za javno zdravstvo Sisačko moslavačke županije, dr. Sonja Pajtlar, kaže da su u epidemiji imali 18 oboljelih. Trenutačno nemaju novih slučajeva, ali još moraju budno pod okom držati postojeću epidemiju.

- Inkubacija kod ove bolesti koju uzrokuje parazit traje i do osam tjedana, pa kada se kod nekoga pokaže znak bolesti, on je već do tada vrlo vjerojatno zarazio nekoga oko sebe. Najviše su pogođeni kolektivi gdje ima bliskog kontakta, kao među vrtićkom djecom, ili gdje ljudi žive kao u obitelji, poput domova za starije – kaže dr. Pajtlar.

Parazit svrabac živi u koži čovjeka i hrani se njome, pa se bolest prenosi direktnim kontaktom upravo preko kože. No dodatni problem stvara što otporni svrabac, nakon što se netko počeše i on otpadne s kože, može preživjeti i tri dana bez hrane. Ako je pao, primjerice, na kauč, kaže dr. Pajtlar, dovoljno je da netko rukom pređe preko tog kauča i parazit će se udomaćiti i na njegovoj koži.

Foto: Evgeny Atamanenko - Prevencija ne postoji prije nego se bolest pojavi, ali nakon što se uoči, vrlo je bitno detaljno provoditi mjere suzbijanja. S obzirom da parazit ostaje na svemu, od odjeće do posteljine i ručnika, sve treba oprati na temperaturi od minimalno 60 Celzijevih stupnjeva. Ako je u pitanju nešto što se ne može prati na toj temperaturi, stvari treba staviti u vreću, zavezati je da nema kisika i ostaviti sve unutra tjedan dana. Taj je period dovoljan da paraziti uginu, a potom treba sve oprati na temperaturi koju ti materijali podnose – tumači dr. Pajtlar dodajući da obolijevanje nema veze s higijenom te da i oni najčišći mogu oboljeti u bliskom kontaktu sa zaraženim.

Dakle, treba dezinficirati apsolutno sve, pa i dječje plišane igračke, madrace ili jastuke. Idealno bi bilo da se pritom koristi parni čistač. Bolest, naglašava epidemiologinja, neće proći sama od sebe, već je treba liječiti. Oboljeli se tretiraju posebnim preparatima u obliku losiona i gela unutar sedam do deset dana, a koliko će tretmana imati, ovisi koliko je svrab zahvatio kožu. I svi ljudi s kojima je oboljeli bio u kontaktu također moraju jednokratno primiti tretman. Nema pravila koliko će problema nekome svrab donijeti, jer kod nekih pacijenata se manifestira samo kao nekoliko točkica, dok se kod drugih proširi po cijelom tijelu.