Zagrepčanka Ana Legin (40) odmalena se bavila sportom, čak je bila i prvakinja u taekwondou, no sasvim sigurno nije zamišljala da će jednog dana postati jedna od najtraženijih osobnih trenerica - u Londonu. Posljednjih godinu dana njeni intenzivni fitness-military treninzi postali su pravi hit, pa joj svakog dana na "obuku" dolaze deseci djevojaka i žena zaluđenih programom vježbi na otvorenom, u parku... 

Žene uglavnom kažu kako ne mogu ništa, kako nisu dovoljno jake, ali kad ih počnem trenirati, otkrijem da su fenomenalne. Muškarci, pak, misle da su "Supermeni", a  padaju u nesvijest

- Grupne vježbaonice su samo za žene. Glavna ideja mi je bila ženama dati mogućnost da se opuste i postanu ‘divlje ratnice’ te da budu što jesu bez prisutnosti muških testosterona, ali i nepotrebnog napuhavanja mišića. Kako sam prošle godine navršila 40 godina, htjela sam to obilježiti nekom novom avanturom. Tako je zapravo nastao moj bootcamp. Bootcamp radionice su mi i glavna ‘zanimacija’, ali uz njih radim i osobni trening. Radionice su posebno zanimljive jer koristim nekonvencionalne rekvizite kao što su automobilska guma, veliki čekići, užad, lopte medicinke, bačve piva, ruske ‘heavy bags’ za leđa...  - govori Ana i dodaje da uglavnom treniraju na otvorenom. U većini slučajeva plaća najamninu lokalnoj vlasti, ali ona nije mnogo, dok za vježbanje jedan na jedan ne plaća ništa.

- Kad radim individualne treninge, dolaze mi žene koje imaju neki cilj, primjerice, udaju se za osam tjedana i trebaju ući u haljinu, pripremaju se za trčanje maratona ili žele izgubiti na težini ili poboljšati zdravlje. Dolaze mi i novinarke iz top časopisa koje su poludjele su za mojim bootcampom, a što se vidi iz njihovih pozitivnih napisa. Imam i nekoliko ‘poznatih’ ljudi, no bez obzira na to jesu li slavni ili ne, svima pružim kvalitetan fitness program - govori Ana. Dobivala je ponude i od popularnih političarki koje su joj “kukale” kako nemaju novca da joj plate punu cijenu, a žive u kućama vrednijima od milijun funti, što samo dokazuje da su i britanski političari premazani svim mastima, kaže, i najradije bi da ništa ne plate mada su im plaće i bonusi golemi.

- Istina, London je skup grad, ali ima velike mogućnosti za uspjeh. Svatko tko je vrijedan i želi raditi ovdje može pronaći posao. Otvoriti samostalni posao jako je jednostavno jer se ne plaćaju nikakvi doprinosi i takse dok ne počnete zarađivati iznad 11.000 funti godišnje. Tako da svatko s dobrom idejom i upornim radom može nešto postići - priča Ana. Svoj veliki uspjeh duguje samo sebi, no iako su njen rad popratili svi ugledni ženski časopisi - Vogue, Elle, Grazia (nazvali su je “najbolja londonska ženska fitness radionica”), Red, Glamour, Diva, The Sun, ona je ostala vrlo skromna...

- U London sam stigla s 20 funti u džepu, 1999. godine, a sestra Tina došla je nekoliko mjeseci nakon mene. Obje smo radile kao dadilje. Nije me uopće bilo strah. Ljudi su govorili da sam hrabra, a ja sam se čudila i nisam se tako doživljavala. Htjela sam otići iz Hrvatske jer u to vrijeme nisam vidjela nikakvu budućnost za sebe. Nekoliko sam godina radila isti posao sve dok nisam skužila sistem i usavršila engleski. Tad sam počela raditi za sebe, a zatim i otvorila prvu glazbenu igraonicu. Sjećam se da sam u početku imala samo četvero klinaca tjedno, sad ih imam oko 100. Bilo mi je ponekad teško i izazovno, ali ja sam optimist i uvijek se dočekam na sve četiri. I idem dalje - kaže Ana. Na njenim glazbenim igraonicama često ostaju i roditelji, pa s djecom pjevaju, igraju se i druže se, što je svakako odlično za povezivanje. Sat traje 45 minuta, a radionica je namijenjena djeci od šest mjeseci do četiri godine...

Kad ima slobodnog vremena, Ana ode na svoj fitness trening - trči deset kilometara po Richmond parku ili vozi bicikl...

- Najbolje je u parku oko šest ujutro, kad je prazan i uspavan, tako da se uz vježbanje i psihički opustim i napunim baterije. Također volim pročitati dobru knjigu ili pogledati dokumentarac. Volim otići u lokalno kazalište, ali i mali pub na brzinsku pivicu s prijateljima - dodaje kroz smijeh.

A njen životni moto, odnosno moto za uspjeh?

- Ne prihvati ‘ne’ kao odgovor. Imaj dobar plan, gledaj cilj ispred sebe i radi, guraj, vrišti, padni i digni se dok ne stigneš tamo. S jasnim ciljem, izrađenim planom kako doći do tog cilja i upornim radom svatko može postići što god zaželi - govori Ana. Isto kao što svatko može postići formu i izgledati tip-top...

- Žene uglavnom kažu kako ne mogu ništa, kako nisu dovoljno jake, ali kad ih počnem trenirati, otkrijem da su fenomenalne i da mogu sve, pa i još više. S druge strane, muškarci misle da su ‘supermeni’ i da sve mogu, uglavnom se prave kako su super fit, snažni i jaki, a kad im napravim program, skoro padnu u nesvijest. Imala sam jednog muškog kojeg sam nakon samo 15 minuta vježbanja morala poleći na pod i dignuti mu noge u zrak kako se ne bi onesvijestio, samo zato što mi je dao potpuno krive informacije o svojoj fizičkoj razini. Tad sam naučila da ne uzimam ono što mi kažu za ozbiljno nego da ih testiram prije nego što im napišem fitness program. Primijeti se razlika između žena i muškaraca koje vježbam (imam oko 85 posto žena i oko 15 posto muškaraca) - muškarci su baš ko pekmez, a žene su mentalno i fizički izdržljivije i rijetko se bune da nešto ne mogu napraviti - zaključuje Ana.

Gume, medicinke i čekići - baš za žene!

Ovo nije novi koncept vježbanja u Britaniji... Razlika između mene i ostalih je, kao prvo, to što sam žena koja to vodi, a drugo - što koristim potpuno nekonvencionalne rekvizite, koji su ženama interesantni, kaže Ana.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!