Gledam Milanovićev intervju na televiziji. Iskreno, ne želim ga gledati, ali moram. Kao prometna nesreća je. Ne mogu odvratiti pogled. Zurim u onaj ružni, kičasti stol između njih dvojice, u one zlatne ribe i kandže i pitam se iz koje epizode Mućki su izvukli tu nakaradu i pospremili je u Ured predsjednika. 

Igrokaz napokon završava. Prebacujem na utakmicu da malo odmorim mozak. Izvještačeni glas komentatora krči kroz zvučnike:

"Izuzetno je uputno kad imate akciju da je završite udarcem prema vratima."

Dvije minute kasnije:

"Ako želimo dati gol, moramo doći bliže golu."

Ne mogu. Gasim TV, odlazim u wc, palim tuš i šćućuren plačem u kutu.

Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE