Kažu da sve ima svoj početak i kraj. Ipak, neke ljubavi imaju svoj početak, ali ne moraju nužno imati kraj. To je ljepota i čar ljubavi, ponekad ona traje vječno. Moja ljubav prema Greenovim knjigama počela je 2014. godine, upravo s ovom knjigom. Vrlo je teško odabrati miljenicu jer sve njegove knjige imaju ‘ono nešto’ zbog čega se cijelo tijelo naježi, no 'Greška u našim zvijezdama' će zauvijek imati posebno mjesto u mojem srcu.
Pošto se čitamo svega mjesec dana, još niste imali priliku doznati neke stvari o meni. Na mojoj polici se nalaze knjige raznolike tematike, ali jedna dominira. Privlače me one s tragičnom ljubavi u kojoj netko boluje. Zvuči morbidno? Znam. Kao da nema dovoljno smrti u stvarnom svijetu. Elaborirat ću u jednom od postova iz svoje kolumne „Život jedne S“, a sada, vratimo se na Johna Greena i njegovu knjigu koja je postala svjetski bestseler broj jedan.
Za ovu sam knjigu doznala već kada je nastala filmska adaptacija. Da nije bilo moje drage prijateljice, vrlo je vjerojatno da bih prvo pogledala film pa tek onda shvatila da postoji knjiga. To je bio period kada nisam bila u tijeku izbacivanja noviteta. Pustila mi je trailer i rekla „Moraš pročitati knjigu prije nego li pogledaš film. Posebna je, a i sigurna sam da će se tebi svidjeti“. Hvala ti Jele, potaknula si opsesiju.
Tijekom čitanja ove knjige, od prve pa sve do posljednje stranice, ništa nisam percipirala oko sebe. Nisam pustila ni suzu. Ne zato jer knjiga nije dovoljno emotivna i potresna, već zato jer sam bila u stanju šoka. Sjećam se da sam ju zatvorila i smjestila na stol. Legla sam i spekulirala o svemu pročitanom. Nakon toga nisam bila u stanju čitati jedno dva tjedna i jedva sam čekala pogledati film koji mi je za neko čudo gotovo jednako dobar kao i knjiga – ali da, tijekom filma sam cmoljila. Bez obzira na činjenicu da sam film gledala barem 10 puta, uvijek plačem.
Hazel ima šesnaest godina, a Augustus je godinu dana stariji. Njih dvoje se sretnu na grupnoj terapiji, gdje se svatko nosi s nekom vrstom – pretežno smrtne – bolesti. Dok se oni zaljubljuju jedan u drugog, ja se zaljubljujem u njihovu ljubav.
Iako nalikuje na klišej – a možda početak i jest takav – ostatak knjige, a i filma je ipak nešto posebno. Njihova priča traje svega mjesec dana i baš kao sve tragične i velike ljubavi, završava smrću. Putanja po kojoj kroče nije dovoljno dugačka koliko bi htjeli, ali možda je baš to razlog zašto je to vrijeme toliko dragocjeno. Iako me knjiga u nekim momentima uvukla u svoj vakuum tuge i neopisive emocionalne boli, ključno je za shvatiti da ovo nikako nije knjiga o smrti, nego baš suprotno – o osebujnom pogledu na život i ljubav.
Kao što je na poleđini knjige opisana ista: O tome da je i nekoliko mjeseci dovoljno vremena za proživjeti malu vječnost i da su neke beskonačnosti veće od drugih.
Svi smo mi u životu zaokupljeni svojim problemima jer se oni događaju nama. Ono što me se dojmilo kod Hazel je njezina nesebična zabrinutost za druge, unatoč činjenici da je ona ta koja teško boluje. Svjesna je da će se u nekoj skorijoj budućnosti njezin život ugasiti i pomirila se s tim da je to neizbježno, ali brine kako će osobe kojima je stalo do nje nastaviti svoj život… ponajviše njezini roditelji. Hazel često spominje svoju omiljenu knjigu „Kraljevska tuga“. U toj knjizi djevojka Anna također umire te za sobom ostavlja majku, hrčka Sizifa. Možemo pretpostaviti kako se Hazel može poistovjetiti s njom te ju muče ista pitanja – Što se događa s voljenim osoba nakon njezine smrti?
Najveći strah Augustusa Watera je zaborav. Želi biti zapamćen i bitno mu je da ostavi trag u svijetu. Za razliku od Hazel, Gus je uspio izliječiti karcinom, ali je ostao bez noge. Ova knjiga je prepuna dokaza da se čovjekovi stavovi i želje mijenjaju kada upoznaju pravu osobu, ali pustit ću vas da sami otkrivate tijekom čitanja! Gus ima jednu metaforu koja mi svaki put padne na pamet kada vidim cigaretu, a ona glasi:
„Ja je nikada ne zapalim. To je metafora, vidiš: staviš ubojitu stvar među zube, ali joj ne daš snagu da te ubije.“
U ovoj knjizi on je optimistična osoba, ponekad čak i idealist dok je Hazel ona sarkastična i bolno realna osoba. Svima koji čitate ovu recenziju, želim da nađete osobu koja će se prema vama ophoditi onako kako se Gus odnosi prema Hazel!
“Prelijepa je. Ne možeš se umoriti od gledanja u nju. Nikad ne brineš je li pametnija od tebe: znaš da jest. Duhovita je, ali nikad nije zlobna. Volim je. Tako sam sretan što je mogu voljeti, Van Houtene. Ne možeš birati birati hoćeš li na ovome svijetu biti povrijeđen, starče, ali imaš pravo izbora oko toga tko tebe povređuje. Sviđaju mi se moji izbori. Nadam se da se njoj sviđaju njeni.”
Mnogobrojni su razlozi zašto volim ovu knjigu, ali želim da tijekom čitanja sami otkrivate sve bitne poruke koje nosi ovaj roman. Pa, John Green je zasigurno uspio ostaviti trag u svijetu i hvala mu na tome. Tako da, ako niste pročitali roman 'Greška u našim zvijezdama', imate moju najtopliju preporuku.
Izdavač ove knjige je Fokus, a godina izdanja je 2013. Žanr romana je Young adult i napisana je na 260 stranica.
Još nekoliko citata za kraj:
“Svijet nije tvornica želja.”
“Kazes da nisi poseban jer svijet ne zna za tebe, ali to je uvreda za mene. Ja znam za tebe. “
“Ali, Gus, moja ljubavi, ne mogu ti reći koliko sam zahvalna na našoj maloj beskonačnosti. Ne bih je mijenjala ni za što. Dao si mi vječnost unutar odbrojanih dana i zahvalna sam.”
Recenzije knjiga Hermine Stefanović možete pratiti i na blogu Dva boema.