Biljke i ljudi imaju mnogo toga zajedničkog. One također doživljavaju i primjećuju promjene u svijetu.
Kakav je njihov pogled na svijet, kako znaju kada trebaju procvasti, te osjete li kukce koji puze po njima, karakteristike su svih biljaka koje se mogu dokazati genetikom. U knjizi ‘What a Plant Knows: A Field Guide to the Senses’, autor Daniel Chamovitz objašnjava da biljke reagiraju i na glazbu.
Dodir, zvuk, miris, vid, pa čak i pamćenje vještine su kojima biljke raspolažu isto kao i ljudi. Zbog toga, Chamovitz, biolog i genetičar, potiče na razmišljanje o tome jesu li biljke zapravo svjesna bića isto kao i životinje i ljudi.
Chamovitz je prvotno pokušao objasniti kako biljke vide. Naime, tvrdi da biljke mogu “vidjeti” dok stojite pokraj njih, kakvu boju majice nosite, pa čak i to jeste li obojili kuću ili pomaknuli tegle s jedne strane dnevnog boravka na drugu.
Naravno, one nemaju oči i ne vide identično kao ljudi, odnosno ipak ne mogu vidjeti razliku između starijeg muškarca i djevojčice. No, mogu raspoznati svjetlo, vidjeti i infracrveno svjetlo, ali i slabu svjetlost svijeće u mraku.
Kad zasja sunčeva svjetlost, biljke mogu točno odrediti iz kojeg kuta ona dolazi i zaklanjali li joj neka druga biljka sunce – tvrdi biolog Chamovitz i dodaje da prepoznaju i koliko dugo vremena su pod utjecajem svjetla.
Jedan od očitih dokaza da biljke prepoznaju svjetlost je to što, uvijek rastu prema izvoru sunčevih zraka. Bez obzira na to prema kojoj strani su okrenute, biljke će se uvijek vratiti i nastaviti rasti prema suncu. To je davno dokazao Charles Darwin.
On i sin radili su eksperiment s biljkom koju su stavili u mrak. Nakon nekoliko dana u mraku, uz biljku su stavili malu plinsku svjetiljku, tako da je svjetlost do biljke jedva dopirala.
No biljka je svejedno rasla prema njoj, prepoznala je svjetlost unutar samo tri sata. Tako je dokazano da biljka ima oči i da se one nalaze se na vršku sadnice.