Socijalni radnik Pablo Fracchia iz Buenos Airesa je LGBTQ+ aktivist i bivši volonter u Crvenom križu te je oduvijek volio pomagati drugima. Ipak, njegova najveća želja bila je da jednog dana postane otac, ali to u Argentini tijekom 90-ih nije bilo moguće.
POGLEDAJTE VIDEO:
Već kao tinejdžer shvatio je da će se morati odreći svog sna ako će ostati iskren sebi i svojoj seksualnoj orijentaciji.
- Uistinu uživam radeći sa zajednicama i pomažući ljudima, ne samo profesionalno, nego i kao volonter i aktivist. Može se reći da je pomaganje glavna tema mog života - rekao je za Bored Pandu.
Kada je počeo raditi s Argentinskom LGBTQ+ federacijom i priključio se borbi za bračnu jednakost, primijetio je tračak nade. Promjena u zakonima o braku značila je da može ponovno početi sanjati svoj san. Zato je 2017. otišao na terapiju i ispunio potrebne papire za proces usvajanja.
- Trenutačno smo jedna od najnaprednijih zemalja na svijetu kada pričamo o pravima žena i LGBTQ+ zajednice, pogotovo u posljednjih 10 godina tijekom kojih su doneseni zakoni za bračnu jednakost, rodni identitet, pobačaj i zaštitu trans ljudi. Kada sam bio mladić, imati dijete bio je samo san jer sam živio u pretežno katoličkoj zemlji i sjećam se kako je nadbiskup na državnoj televiziji govorio kako bi svaki gej muškarac trebao otići živjeti na otok i kloniti se dobrih, zaposlenih ljudi, a česte su bile i racije na mjesta gdje su se okupljali članovi LGBTQ+ zajednice. Znači, velika je razlika između tog vremena i onoga kako je danas - ispričao je.
Nakon dvije godine čekanja, 2019., dobio je poziv u kojem su ga obavijestili da postoji mala curica, koja je u to vrijeme imala godinu i 10 mjeseci i koja je živjela u bolnici. Malena Mia imala je gastrointestinalnih problema i trebala je medicinski nadzor. Njezina biološka obitelj nije se mogla brinuti za nju i sud je odlučio poslati malenu u bolnicu, gdje su se brinuli o njoj kao o svojoj.
Proces usvajanja u Argentini nije kompliciran, ali definitivno je dugotrajan. U Pablovoj provinciji sudac je taj koji odabire prikladnog roditelja i odlučuje može li netko usvojiti dijete. Uspjeh uvelike ovisi o dobroti, toleranciji i razumijevanju suca koji će se složiti da je gej samac prikladan kandidat za posvajanje.
Uz Pabla, bila su još četiri para na popisu kao potencijalni Mijini posvojitelji i on nije gajio prevelike nade da će baš njega odabrati. Pokazalo se da je sudac bio dovoljno objektivan da dijete dodijeli Pablu, unatoč svim tipičnim predrasudama.
Već sljedeći dan nakon odluke suca, Pablo je došao u bolnicu kako bi upoznao Miu. Sjeća se kada je medicinska sestra došla u sobu i stavila mu malenu u naručje. Nakon toga počeli su se igrati i više se nisu odvajali jedno od drugog.
Zbog svoje nove obaveze u životu, Pablo je morao odustati od volontiranja u Crvenom križu i drugim humanitarnim akcijama u kojima je sudjelovao. To mu je bilo iznimno teško, ali vrijedilo je nešto žrtvovati kako bi ispunio svoj san da postane otac.
- Ako trebam iskoristiti samo dvije riječi kako bih opisao Miu, to bi bile 'odlučnost' i 'snaga'. Ta djevojčica je preživjela unatoč lošim izgledima i svemu s čime se suočila već na početku svog života. Sada je potpuno zdravo dijete - zaključio je Pablo.