Fotografkinja Iva Lulić potpisuje fotografije inspirirane raznim starim pričama u kojima oživljava legende i likove, a sve skupa radi bez obrade fotografije, što se na prvu čini nemoguće. No, Iva mjesecima priprema takve projekte, traži lokacije te ljude koji bi glumili na fotografijama, što je izuzetno kompleksno i zahtjevno. Rezultati su zato uvjerljivi, kao da otvara neki novi svijet.
- Općenito, moji projekti uključuju brojne pripreme i različite poteškoće. Snimanje u prirodi je izazovan zadatak - ona može biti prekrasna oku, ali nije fotogenična i teško ju je dočarati kamerom - priznaje Iva.
POGLEDAJTE VIDEO:
Zato je pronalaženje savršene lokacije za snimanje gotovo ključno. Mora pronaći krajolike koji zadovoljavaju potrebe priče legende i moje estetske zahtjeve za fotografijom. Ponekad se vozika naokolo po raznim makadamima danima kako bi pronašla savršenu lokaciju za snimanje.
Ciklus fotografija s izložbe 'Čarobno kolo' nastao je u Podravini između 2012. i 2015. godine, a inspiriran je podravskim narodnim predajama, mitovima i pričama. Tijekom tih četiri godine Iva je čak devet mjeseci provela u Podravini. Modeli na fotografijama su većinom Podravci i Podravke u dobi od 5 do 85 godina, koji uprizoruju razne likove iz podravskih narodnih predaja, mitova i legendi.
- Studirala sam etnologiju pa mi je ova tematika već bila dobro poznata. Na ovom podravskom projektu koristila sam literaturu naših poznatih etnologa a neke priče čula sam i od ljudi u Podravini pa su me dodatno inspirirale - otkrila je autorica.
Među modelima su se našli i neki poznati Podravci i Podravke. Tako je kao model na projektu sudjelovao i Mijo Kovačić, naš doajen naivnog slikarstva, Davor Hećimović, ugledni koprivnički kirurg, te njegova supruga Helena i Sanja Kavur, poznata koprivnička jahačica i vlasnica konjičkog kluba 'Galop team'.
- Od samog početka moja je ideja bila stvarati fotografije koje su 'čista' fotografija. Izbjegavala sam koristiti računalne alate kako bih intervenirala u svoje fotografije. Naravno, kada je riječ o digitalnoj fotografiji, nužno je podvrći ju određenoj postprodukciji kako bi bila spremna za tisak. Međutim, nisam koristila računalne montaže u svojim fotografijama. Svi efekti na fotografijama su snimljeni na licu mjesta, često za efekte koristim kombinacije dugih ekspozicija i rasvjete. Kao rezultat toga, uspjela sam stvoriti prozirne likove i čarobne scene, poput vilinskih kola. Ponekad, čak i za neke jednostavne fotografije, ljudi pretpostavljaju da se radi o fotomontaži. Primjerice, mnogi misle da je zelena žena u močvari fotomontaža, ali zapravo smo i ja i model stvarno bili u močvari i dobro se smrzli - priča Iva.
Kada pronađe lokaciju za snimanje koja odgovara određenom mitološkom biću ili sceni, mora se uskladiti s vremenskim uvjetima, modelima i asistentima istovremeno. Velika količina opreme koju moraju dovesti u prirodu također predstavlja poseban izazov.
- Kostimi, rekviziti za scenografiju, rasvjeta i agregati, dim mašine, ljestve, šminka… popis je beskonačan. Vrijeme za snimanje ograničeno je na sat svitanja i zalaska sunca, no samo fotografiranje uvijek počinjem sat vremena ranije kako bi se modeli opustili i naučili glumiti. Od njih očekujem da izgledaju kao da ih je objektiv 'slučajno' uhvatio - otkriva autorica.
U proteklih deset godina samostalno je izlagala na preko 50 izložbi u Hrvatskoj te nekoliko u susjednim zemljama poput Crne Gore, Slovenije i Srbije. Prošle godine je započela novi projekt, inspiriran slavenskom mitologijom, u suradnji sa Zdenkom Bašićem, koji se pobrinuo za vizual likova.