Postoji više naziva za ovaj blagdan diljem Hrvatske, a neki od njih su Brašančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan, Brošančevo... Naziv Brašančevo nastalo je od riječi brašno, od važnog sastojka kojim se mijesi tijesto i pravi kruh koji potom na Svetoj misi postaje Tijelo Kristovo, što je i davna simbolika te riječi u našim krajevima. U Dubrovniku i njegovoj okolici te na Pelješcu ovaj blagdan zovu Korosante (od tal. Corpo Sancto - u prijevodu Sveto Tijelo).
POGLEDAJTE VIDEO:
Tijelovo ili Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove se obilježava u Katoličkoj crkvi svake godine deveti četvrtak nakon Uskrsa, a veže se za dva događaja koja su se zbila davno. Prvo je ukazanje augustinskoj redovnici sv. Julijani u 13. stoljeću.
- Augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji imala je viđenje punog mjeseca na kojem je bila jedna tamna mrlja, ali ga nije mogla protumačiti. Nakon nekoliko dana molitve čula je glas koji joj je objasnio viđenje: 'Mojoj Crkvi nedostaje jedno liturgijsko slavlje, koje bih htio osnovati. To je svetkovina najvećega i najsvetijega Oltarskog sakramenta. Trenutačno se ovog otajstva spominjete samo na Veliki četvrtak, ali i toga su dana glavni predmet razmatranja moja patnja i smrt; stoga želim ustanoviti još jedan, zaseban dan u kojem će taj sakrament slaviti svi kršćani'. Na osnovi ovog viđenja mjesni je biskup Robert de Thorote dao uvesti slavljenje ovog blagdana - objašnjavaju u Župi Sv. Petra i Pavla u Velikoj Gorici.
Drugi događaj zaslužan za obilježavanje Tijelova je euharistijsko čudo iz 1263. godine koje se dogodilo u mjestu Bolseni u Italiji. Tamošnji svećenik je tijekom Svete mise posumnjao u pretvaranje kruha i vina u tijelo i krv Kristovu pa je ubrzo posvjedočio čudu - dok je lomio posvećenu hostiju iz nje je potekla krv koja je curila po oltaru.
Nakon ova dva čuda papa Urban IV. je 1264. godine Papinskom bulom utemeljio svetkovinu Tijelova.
Nešto slično čudi iz Bolsene zabilježeno je u Ludbregu 1411. godine, a krv Isusovu koja se tad pojavila čuvaju i dan danas u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Ludbregu, u maloj ampuli. Za ovo čudo je papa Leon X izdao bulu 1513. godine. Danas Ludbreg obilaze vjernici iz cijelog svijeta kako bi vidjeli krv Isusovu.
- Iako nema nikakvih pisanih dokumenata, predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete župne crkve u kapelici dvorca Batthyany 1411. zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi Pretvorbe 'Ovo je tijelo moje' i 'Ovo je moja krv...' u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio svetu misu. Tekućinu iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, skrio, i o događaju šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva - opisano je na stranici Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu.
- Glas o tome događaju brzo se pronio cijelim krajem. Narod je u sve većem broju počeo dolaziti u Ludbreg. Svi su željeli vidjeti taj opipljivi i svima vidljivi znak Božje prisutnosti u maloj staklenoj posudici. Predaja govori da su se od toga vremena u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja na zagovor Presvetoj Krvi - pojasnili su.
Tijelovo se inače obilježava i posebnom procesijom koja je u 13. stoljeću krenula u Njemačkoj i ubrzo se proširila po drugim zemljama.
- Jedno od obilježja ovog blagdana je procesija u kojoj svećenik u pokaznici nosi posvećenu hostiju, a puk moli i pjeva. Prva takva procesija je održana u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a kasnije se proširila po cijeloj Crkvi. Dakle, svetkovinom Tijelova Crkva zahvaljuje Gospodinu za dar Euharistije, za stalnu prisutnost Isusa Krista u Presvetom Sakramentu. Najuzvišenije što mi katolici imamo jest upravo pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu i njegovo blagovanje (pričešćivanje) pod svetom Misom - pojasnili su u Župi Sv. Petra i Pavla na svojoj internetskoj stranici.