Stručnjakinja za seks Tracey Cox otkriva zašto su ljudi 'nastrani' - a sve se svodi na iskustva iz djetinjstva i na to koliko se lako možete napaliti. Tracey kaže da ljudi koji uživaju u seksu imaju barem jedan seksualni fetiš. Dok je neke lako uzbuditi, drugi zahtijevaju intenzivniju fizičku stimulaciju. Dodavanje fetiša postaje moćno jer su označeni kao 'izvrnuti' i 'pogrešni'.
Objasnila je da se većina fetiša razvija u djetinjstvu i da ih je teško poništiti. Jeste li ikada osjetili neobično seksualno uzbuđenje zbog nečega malo neobičnog? Možda imate fetiš. Mnogi od nas to imaju: studije pokazuju da velika većina ljudi koji uživaju u seksu imaju barem jedan!
POGLEDAJTE VIDEO:
Fetiš znači da imate pojačanu fascinaciju za određeni predmet ili ne-genitalni dio tijela i koristite ga za seksualno zadovoljstvo. Spomenite 'fetiš' i većina ljudi pomisli na nešto 'seksi' - želju da ljubavnik nosi steznik, čarape, visoke pete ili pseću ogrlicu...
'Ali ljudi mogu razviti seksualne fetiše za gotovo sve', kaže socijalni psiholog dr. Justin Lehmiller. Nije čudno reći da, sve što vam može pasti na pamet - netko vjerojatno ima fetiš na to, objašnjava. Dvije osobe mogu imati isti fetiš, na primjer stopala, i doživjeti ga na potpuno različite načine. Jedna osoba bi mogla voljeti mirisati ili lizati stopala; druga ih želi dodirivati i osjetiti ih, dok bi treća mogla samo uživati u pogledu na njih.
Kako se razvijaju fetiši?
Većina stručnjaka na tom području vjeruje da se razviju kroz rano seksualno iskustvo koje je uključivalo visoko uzbuđenje sa ili bez orgazma, a koje je uključivalo određeni predmet ili iskustvo. Ako vas je vaša školska učiteljica sa šest godina udarila jer ste učinili nešto loše, a pritom nosila svilenkastu suknju kada je to činila, mogli biste razviti fetiš za svilenu odjeću. 'Udarac' vam je dao seksualno uzbuđenje i to je bilo spojeno s osjećajem svilenkaste tkanine.
U osnovi, radi se o 'uparivanju' i 'kondicioniranju' - oboje ilustrirano poznatom studijom Pavlovljev refleks. Psiholog Ivan Pavlov uvjetovao je pse da sline - nešto što obično rade kada očekuju hranu - kad začuju zvonjavu. Pozvonio bi, a zatim bi pse hranio mesnim prahom koji im je stvarao slinu. Ponavljanjem pokusa, psi su počeli sliniti kada bi čuli zvono, prije nego što su ih nahranili - jer su ga povezivali s hranom.
Ako nešto uparite sa seksualnom nagradom, osoba će se time uzbuditi. Dr. Jim Pfaus, istraživač bihevioralne neuroznanosti, koristio je iste metode da poveže seksualno uzbuđenje kod štakora s mirisima i odjećom. Dopustio je mužjacima štakora da imaju seks sa ženkama koje nose male 'jakne'. Kasnije, kada su znanstvenici dali mužjacima priliku da se ponovno pare, štakori su radije imali seks sa ženkama štakora u jakni nego s 'golim'.
Prethodne studije trenirale su štakore da povezuju određeni miris sa seksom (miris badema), a mužjaci štakora radije bi se parili sa ženkama koje 'nose' taj miris. Šezdesetih godina 20. stoljeća istraživači su odlučili testirati Pavlovljevu teoriju odgovora i vidjeti primjenjuje li se na seks. Zamolili su studente da pogledaju slike golih žena i slike čizama. U početku, muškarci nisu bivali uzbuđeni slikama čizama. Ali kad se eksperiment ponavljao iznova i iznova, bili su. Spajanje čizama i golotinje uspjelo je - čizme su ih podsjećale na seks. Pitajući se je li veza između čizama i seksa iskrivila rezultate, s obzirom na to da mnogi muškarci smatraju čizme na ženama seksi, istraživači su 1990-ih odlučili pokušati natjerati muškarce da se uzbude nečim što nimalo ne uzbuđuje. Odlučili su se na sliku staklenke s novčićima - tu nema ničeg seksualnog - i dobili su isti rezultat. Nakon što su novčići bili povezani sa slikama seksa, same slike novčića uzbudile su muške sudionike. Tako nastaju fetiši.
Ali tko ih dobiva?
Je li za neke ljude vjerojatnije da će razviti fetiš od drugih? Da - muškarci češće razvijaju fetiše nego žene. Postoje različiti društveni razlozi koji to objašnjavaju, primjerice žene se ne potiču toliko da 'istražuju' i vjerojatnije je da će biti osuđene ako to rade. Fetiši bi također mogli biti povezani s našom osobnom razinom 'uzbuđenosti'. Neke ljude je lako uzbuditi za seks, drugima je potrebna intenzivnija fizička stimulacija. Nije iznenađujuće da ljudi koji imaju veliku uzbuđenost, uživaju u seksu više od onih koji to ne čine. Budući da u tome toliko uživaju, lako im je ugoditi u krevetu. Njima nisu potrebne dodatne stimulacije! Čak i seks bez svjetla u misionarskom stilu njima je uzbudljiv i ugodan.
Ako je vaša razina uzbuđenja niska, potrebna vam je velika stimulacija da biste dobili imalo zainteresiranosti za seks.
Zamijenite konzervativnog ljubavnika za nekoga tko je skloniji avanturama - oni požele isprobati nešto što vi niste - igru vezivanja, čupanje za kosu... - i odjednom vaši živčani završeci ožive. Pomislite odjednom 'tako bi trebao izgledati seks!'. Sve što ste upravo probali brzo postaje omiljeni način za uživanje u seksu, a zašto i ne bi.
Što se više 'borite' protiv fetiša, to ga više želite. Fetiši postaju moćni jer ih društvo označava kao 'izvrnute', 'nastrane' i 'pogrešne' - što ih čini još privlačnijima. Što više zabranjujete sebi da uživate u nečemu, žudnja za tim postaje jača. Seks, onakav kakav ima većina drugih parova, jednostavno se ne može usporediti s nestašnim uzbuđenjem koje dobijete od prepuštanja svojoj 'stvari'. Ali to vam zvuči loše. Ne biste to trebali željeti, ali vi to želite samo još više. Zapravo, radije ne biste uopće imali seks, nego se seksali bez 'toga'.
Može li gledanje pornića stvoriti fetiš?
Pornografija može imati ulogu u razvoju fetiša. Seksualno ste uzbuđeni dok gledate pornografiju, pa je prilično lako 'spariti' to uzbuđenje s 'nečim'. Možda ćete početi primijetiti da vaš omiljeni porno video uključuje žene koje imaju određenu vrstu tetovaže - odjednom prijateljica koja vas prije nije privlačila nabaci malo tinte i osjetite uzbuđenje kojeg prije nije bilo.
U igru dolazi i 'navikavanje' - ako nešto radiš iznova i iznova, navikneš se na to i uzbuđenje nestaje. Zatim morate prijeći na novu razinu da biste dobili novu, pojačanu dozu uzbuđenja. Dr. Pfaus, čovjek koji je štakore stavljao u jakne, smatra zanimljivim da pornografija starog stila ne odgovara ovoj generaciji. Današnja pornografija je mnogo slikovitija. Ovo bi mogao biti slučaj jer je previše toga dostupno, zbog čega su nam potrebne eksplicitnije slike.
Možete li se riješiti fetiša?
Ne baš. Budući da se razvijaju u djetinjstvu i obično se formiraju tijekom naših najranijih, najintenzivnijih seksualnih iskustava, postaju dio naše seksualnosti. Većina fetiša ne šteti ljudima - osim ako se fetiš ne odnosi na bol i on se obično radi uz pristanak odrasle osobe. Trenutačno razmišljanje je da ćete umjesto da pokušate iskorijeniti fetiš koji vam uzrokuje nevolju, imati više uspjeha u učenju kako ga prihvatiti i živjeti s njim. To obično znači pronaći zajednicu ljudi koji dijele isti fetiš i naučiti uživati u njemu, a ne biti uznemireni zbog toga,prenosi Daily Mail.