Jedna od mnogih stvari vezanih uz ljudsko tijelo koje ne cijenimo dovoljno je to da ima mnogo rezervnog kapaciteta. Naime, naši organi imaju više 'rezervi' nego što će većini nas ikada trebati, piše dr. Robert H. Shmerling, s portala Harvard Health Publishing.
- Kao da su naša tijela dizajnirana na temelju ideje da bismo mogli trebati pomoć u slučaju bolesti ili ozljede. I voila: kad sve krene dobro, rađamo se sa dva zdrava bubrega, ne samo s jednim - pojasnio je.
POGLEDAJTE VIDEO: Vježbajte svoje oči
A bubrezi nisu jedini primjer. Dakle, zašto smo 'izgrađeni' s prirodnom redundancijom? I koji su to dijelovi tijela koji mogu otkazati, a da postoji 'zamjena'?
Vjerojatan odgovor je evolucija: Rani ljudi s genetskom strukturom koja je proizvodila organe s 'viškom' kapaciteta bili su sposobniji preživjeti, napredovati i razmnožavati se od vrsta koje nisu bile tako građene. Kao rezultat toga, vjerojatnije je da će se geni povezani s dodatnim kapacitetom organa – dakle, dva bubrega, a ne jedan - prenijeti i na buduće generacije.
U međuvremenu, preci koji nisu imali toliko rezerve možda nisu preživjeli dovoljno dugo za reprodukciju, pa stoga nisu bili tako uspješni u prenošenju svojih gena. Tijekom tisuća godina, ova moć prirodne selekcije dovela je do toga da moderni ljudi imaju 'rezervu'.
Evo djelomičnog popisa organa kod kojih postoji takva 'rezerva':
Oči: Možete biti savršeno zdravi s jednim okom, iako vam može nedostajati dubinska percepcija i veće vidno polje koje imate s dva. Čak ni gubitak oba oka ne dovodi izravno do lošeg zdravlja, iako sljepoća donosi izazove i utječe na kvalitetu života. Osim toga, studije pokazuju da značajno oštećenje vida može povećati rizik od Alzheimerove bolesti.
Uši: Iako nam dva uha omogućuju lociranje zvukova iz svih smjerova, gubitak sluha na jedno ili oba uha ne utječe odmah na cjelokupno zdravlje. Alim kao i kod gubitka vida, kvaliteta života može biti smanjena gubitkom sluha. Kao i kod gubitka vida, nedavne studije pokazuju da su osobe s oštećenjem sluha izložene povećanom riziku od razvoja kognitivnih problema.
Crijeva: Relativno veliki dijelovi tankog i debelog crijeva mogu se ukloniti bez većeg utjecaja na zdravlje. Zapravo, cijelo debelo crijevo može se ukloniti bez skraćivanja životnog vijeka osobe, iako mogu uslijediti učestali proljevi ili drugi probavni simptomi. Uklanjanje dijela crijeva relativno je česta operacija (npr. kod raka debelog crijeva) i ne skraćuje životni vijek.
Bubrezi: Većina ljudi može savršeno dobro živjeti samo s jednim bubregom. Zato ljudi mogu donirati bubreg kome je potreban. Međutim, preostali bubreg mora jače raditi, a rizik od budućeg zatajenja bubrega se donekle povećava. Osim toga, ozljeda, infekcija ili druga bolest koja utječe na preostali bubreg može dovesti do zatajenja bubrega brže nego inače.
Pluća: Kada je potrebno, može se ukloniti cijelo plućno krilo, a možete se osloniti na drugo i funkcionirati prilično dobro. Pluća se najčešće uklanjaju zbog tumora, ponekad zbog infekcije ili emfizema.
Jetra: Relativno velik dio jetre može se ukloniti (pod pretpostavkom da je ostatak jetre zdrav) jer ima toliko "rezervnog" jetrenog tkiva i organ ima sposobnost regeneracije.
Znači li to da su mnogi dijelovi našeg tijela nepovratno potrošni, a neki ipak nisu? Može biti. Ako razmišljamo samo o preživljavanju, mnoge dijelove tijela možemo smatrati potrošnim materijalom, no mogli bismo preživjeti bez slezene, većeg dijela jetre, očiju, ušiju, jednog plućnog krila, jednog bubrega i nekih drugih dijelova tijela. Štoviše, milijuni ljudi diljem svijeta duguju opstanak baš toj činjenici, a darivatelji organa mogu pomoći potrebnima i nastaviti život normalno.
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU TARIKA I BUKIJA: