Možda biste pomislili da je netko tko obožava horor filmove čudna i misteriozna osoba, ali ne mora biti tako. Naravno, s druge strane, postoje i oni koji ih mrze i koji ih se boje i ne vole ih gledati. Što to o nama govori? Kakvi smo mi ako volimo gledati horor filmove, a kakvi smo ako ih mrzimo?
POGLEDAJTE VIDEO:
Gledanje hororaca potiče instinktivni, primordijalni nagon za preživljavanjem poznat i kao 'bori se ili bježi' koji nastaje kao okidač u situacijama u kojima osjećamo strah. Ukoliko, primjerice, zamislite da se nalazite u ukletoj kući, osjetit ćete strah, no istovremeno znati da ste sigurni jer nije riječ o stvarnoj situaciji. No, iako ćete osjetiti stvarni strah, vaš organizam neće lučiti hormon stresa, već hormon sreće poznat i kao dopamin.
1. Privlače našu pažnju
Strašni horor filmovi mogu zaokupiti našu pažnju. U njima viđamo ono što ne vidimo svaki dan i time smo zapanjeni onim što vidimo (naravno na strašan način) te nas zanima u svakoj sceni što će se dogoditi. Strašnija knjiga ili film nam omogućava da se izgubimo u njoj, objašnjava psiholog.
Tih nekoliko sati doživljavamo nalet mentalnog i fizičkog fokusa koji nam majka priroda daje kako bi se jednog dana nosili sa stvarnim prijetnjama. S obzirom da nam ovakvi filmovi okupiraju pažnju, u tom trenutku se odmaramo od svakodnevnih briga koje nas inače izjedaju.
S druge strane, ako se previše 'uživimo' u film i počnemo previše razmišljati o strašnim scenama u stvarnom životu bi se mogao pojaviti strah zbog njega - primjerice strah od provale, strah od mraka, strah kad smo sami doma i slične situacije.
2. Pale nas
Strašni filmovi pojačavaju naše uzbuđenje pa nam srce počne brže kucati, što nas zapravo priprema za seksualno uzbuđenje. Zapravo, neurološki sklopovi koji nas tjeraju da drhtimo i znojimo se od straha preklapaju se s neurološkim i tjelesnim krugovima koji se aktiviraju kada drhtimo i znojimo se od seksualnog uzbuđenja.
To je vjerojatno razlog zašto su horor filmovi često popularan izbor za izlaske s partnerom.
- Znamo da veze koje stvaramo kad smo 'pod stresom' mogu biti snažnije od ostalih. I zato, ako provodite vrijeme s prijateljima kad radite nešto uzbudljivo ili čak strašno, to stvara bogatija i intenzivnija sjećanja - govori Kerr.
3. Ljudi koji vole horore drugačije reagiraju na stres i češće traže uzbuđenja
Sociologinja Margee Kerr tvrdi kako pojedinci koji uživaju gledajući horor filmove biraju taj žanr zato što njihovo tijelo traži uzbuđenje. Kod gledanja strašnih filmova srce kuca ubrzano, a pritom se javlja i potreba za proširenjem količine energije u tijelu.
- Neki iz toga izvlače pozitivna iskustva, zbog te se energije osjećaju živima, kao poslije intenzivnih satova joge i sličnih aktivnosti - objašnjava Kerr.
4. Empatija i suosjećanje prema likovima s kojima se poistovjećujemo
Teorija dispozicije objašnjava da nakon prvih scena viđenja likova na ekranu vrlo brzo donosimo moralne procjene 'tko je dobar momak' i 'tko je negativac'. Na ovaj način mi možemo dodijeliti uloge radnji i organizirati uloge. Jasno nam je da se likovi vrednuju pozitivno, počet će im se događati nedaće, stvarajući tako suosjećanje prema njima, empatiju i identifikaciju. Na taj način djelujemo kao 'moralni promatrači' tijekom filma, procjenjujući jesu li 'činjenice dobre ili loše' i ako se dogode 'dobrim ili lošim ljudima', stvarajući ono što se naziva afektivne dispozicije .
Zapamtite, svaka osoba i pojedinačna situacija su različite, a mi se s vremenom mijenjamo. Reakcije straha bazirane su i na našim osobnim povijestima. Ona osoba koja je proživjela kakvu traumu imat će ‘kraći fitilj’ i vjerojatno neće imati mogućnost uživati u horor filmovima. Barem ne u onoj mjeri kao netko tko takva iskustva nije imao. Toj će osobi biti potreban puno manji stimulus za prouzrokovanje nepoželjnoga iskustva straha.
Neki ljudi lako će se prepuštati osjećaju da ono što vide u horor filmovima jednostavno izgleda prestrašno i neće taj osjećaj moći kontrolirati niti imati mogućnosti racionalizacije percipirane opasnosti koja nije stvarna. Istu scenu horor filma jedna osoba može percipirati kao vrlo strašnu, a druga kao dosadnu ili čak smiješnu, piše Mind Body Green.