Kao mladi ljudi čiji mozak još nije u potpunosti razvijen, djeca nemaju sposobnost kritički razmišljati o informacijama koje primaju i procijeniti jesu li dobre ili loše.
- Do sedme godine, djetetova podsvijest je vrlo subjektivna i vrlo podložna utjecajima vanjskog svijeta - navela je psihologinja Angela Karanja. Ujedno naglašava važnost svijesti roditelja o svojim riječima jer se ponašanja, vrijednosti i uvjerenja djece formiraju promatranjem, slušanjem i oponašanjem odraslih oko njih. Upozorila je roditelje na kritične teme te predlaže da o nečemu ne razgovaraju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Negativno o (bivšim) partnerima
Mnogi roditelji u ljutnji pred djecom ružno govore o drugom roditelju i ne shvaćaju da je dijete mješavina oba roditelja. Kada čuju negativne stvari o drugom roditelju, djeca mogu internalizirati te kritike i početi sumnjati u sebe ili svoju obitelj.
- To može uzrokovati unutarnje podjele u djetetu jer počinju mrziti dio sebe ili svoju obitelj - objasnila je Karanja.
O vlastitim strahovima
Nikada ne biste trebali pred djecom govoriti o novčanim problemima ili svojim brigama zbog zdravstvenih problema, upozorava psihologinja. Djeca uče iz životnih iskustava svojih roditelja i načina na koji roditelji interpretiraju svijet oko sebe.
- Kada roditelji izražavaju strahove ili brige o novcu, ti se strahovi mogu prenijeti na djecu, opterećujući ih s obavezama odraslih koje ne znaju kako ublažiti. Kada roditelji dijele svoje brige o novcu s djecom, stvaraju bespomoćan osjećaj koji može poremetiti normalan razvoj djeteta - pojasnila je psihologinja.
Manjak samopouzdanja
Roditelji nikada ne bi smjeli koristiti jezik samoprijezira poput 'Ne mogu ništa napraviti kako treba', 'Beskoristan sam', 'Debel/a sam' ili 'Ružan/a sam' u prisutnosti djece.
- Kada to čine, pokazuju svojoj djeci da je u redu nemati povjerenja u sebe - naglasila je psihologinja.
Žaljenje zbog imanja djeteta
Izjave poput 'nikada se nisi ni trebao/la roditi' ne smiju se izgovarati pred djecom, čak i ako roditelji to možda osjećaju.
- Najbolje je prihvatiti da je dijete tu i raditi sve što je potrebno da ga podržimo u životu - naglašava psihologinja. Takve izjave i stavovi mogu negativno utjecati na samopouzdanje djeteta i razvoj njegova identiteta.
Uspoređivanje s drugima
Psihologinja ističe da je uspoređivanje djeteta s drugima unaprijed izgubljena bitka.
- Istraživanja pokazuju da usporedbe s drugima mogu dovesti do toga da dijete ne cijeni sebe ili druge. Usporedba koja naglašava da dijete nije dovoljno dobro može biti demoralizirajuća i depresivna, dok usporedba koja sugerira da je najbolje može dovesti do nepoštovanja prema drugima - navela je.
Dakle, prenošenje ovakvih obeshrabrujućih uvjerenja na djecu može ih uvjeriti da su nesposobna.
Važno je da roditelji budu svjesni svojih riječi i kako one mogu utjecati na samopoštovanje i razvoj djeteta, te da izbjegavaju izražavanje negativnih stavova koji bi mogli naštetiti djetetovom osjećaju vrijednosti i samopouzdanju.