Ne spavate dovoljno u posljednje vrijeme? Ako navečer dugo ne možete zaspati, ili se noću budite i po nekoliko puta, spadate u trećinu ljudi koji povremeno imaju problema sa spavanjem, što može dovesti do niza problema: Od osjećaja umora i pospanosti, preko manjka koncentracije i energije za svakodnevne obaveze, razdražljivosti te glavobolje i drugih zdravstvenih problema. Često kažemo da se ne treba zabrinjavati ako ti problemi traju kratko, no nova studija pokazala je da kronični nedostatak sna može dovesti do kardiovaskularnih bolesti, pretilosti, neurodegenerativnih poremećaja i depresije.
POGLEDAJTE VIDEO: Prva pomoć u slučaju nesanice
No, studija, koju je vodilo Sveučilište u Portsmouthu, otkrila je da se kognitivne performanse poboljšavaju tijekom vježbanja umjerenog intenziteta, bez obzira na stanje spavanja osobe ili razinu kisika, stoji u objavi na stranicama tog Sveučilišta. Voditelj istraživanja prof. dr. Joe Costello, sa Sveučilišne škole za psihologiju, sport i zdravstvene znanosti, rekao je da iz postojećih istraživanja znamo da vježbanje poboljšava ili održava naše kognitivne performanse, čak i kada su razine kisika smanjene.
- No, ovo je prva studija koja sugerira da također poboljšava CP nakon potpunog i djelomičnog lišavanja sna, te u kombinaciji s hipoksijom. Ova otkrića značajno pridodaju onome što znamo o odnosu između tjelovježbe i ovih stresora i pomažu u jačanju poruke da je kretanje lijek za tijelo i mozak - kaže. Studija je obavljena u časopisu Physiology and Behavior i uključivala je dva eksperimenta, svaki s 12 sudionika (ukupno 24).
Prvi je promatrao utjecaj djelomičnog nedostatka sna na kognitivnu izvedbu osobe, a drugi je ispitivao utjecaj potpunog nedostatka sna i hipoksije. U oba slučaja, svi su sudionici iskusili poboljšanje kognitivnih sposobnosti nakon 20 minuta - vožnje biciklom.
- Budući da smo na tjelovježbu gledali kao na pozitivnu intervenciju, odlučili smo koristiti program umjerenog intenziteta prema preporukama postojeće literature. Ako je vježba bila duža ili teža, možda je pojačala negativne rezultate i sama postala stresor - dodaje Costello.
U prvom eksperimentu pojedincima je bilo dopušteno spavati samo pet sati noću, tijekom tri dana. Svakog bi jutra dobili sedam zadataka koje su trebali obaviti dok se odmaraju, a zatim dok voze bicikl. Također su zamoljeni da ocijene svoju pospanost i raspoloženje prije dovršetka zadataka.
Rezultati su pokazali da su učinci tri noći djelomičnog sna na izvršne funkcije nedosljedni. Rad kaže da bi objašnjenje za to moglo biti da su neki ljudi otporniji na blagi ili umjereni nedostatak sna. Međutim, bez obzira na status spavanja, vježbanje umjerenog intenziteta poboljšalo je izvedbu u svim zadacima.
U drugom eksperimentu, sudionici su proveli cijelu noć bez sna, a zatim su stavljeni u hipoksičnu (nisku razinu kisika) okolinu u laboratorijima za ekstremne okoliše Sveučilišta. Unatoč smanjenoj razini kisika, tjelovježba je nastavila poboljšavati kognitivne performanse.
Suvoditelj istraživanja, prof. dr. Thomas Williams, objasnio je zašto je tim odlučio ispitati kombinaciju stresora za studiju. Manjak sna često se doživljava u kombinaciji s drugim stresorima. Na primjer, ljudi koji putuju na veliku nadmorsku visinu također će vjerojatno doživjeti poremećaj u svom obrascu spavanja, kaže.
- Jedna potencijalna hipoteza zašto vježbanje poboljšava kognitivnu izvedbu povezana je s povećanjem cerebralnog protoka krvi i oksigenacije, međutim, naša otkrića sugeriraju da čak i kada se vježbanje izvodi u okruženju s niskim razinama kisika, sudionici su i dalje bili u mogućnosti obavljati kognitivne zadatke bolje nego kad miruje u istim uvjetima - ističe dr. Williams.
U radu se navodi da objašnjenja zašto se kognitivna izvedba poboljšava tijekom vježbanja - čak i kada je osoba neispavana i nema dovoljno kisika - mogu biti promjene u količini hormona koji reguliraju mozak, kao i niz psihofizioloških čimbenika, uključujući cerebralni protok krvi, uzbuđenje i motivaciju. To sugerira da kognitivna izvedba ne ovisi isključivo o području prefrontalnog korteksa (PFC) u mozgu, unatoč tome što igra važnu ulogu u obavljanju zadataka.
- PFC je vrlo osjetljiv na svoje neurokemijsko okruženje i vrlo je osjetljiv na stres - objasnio je jedan od vodećih autora studije, Juan Ignacio Badariotti sa Sveučilišnog odjela za psihologiju .
- Regulira naše misli, radnje i emocije i smatra se primarnim dijelom mozga koji je povezan s izvršnim funkcijama. Ali naša otkrića sugeriraju da mehanizmi koji stoje iza kognitivne izvedbe možda nisu izolirani na ovo područje, i umjesto toga trebali bismo ga smatrati proizvodom niza koordiniranih procesa široko raspoređenih u različitim kortikalnim i subkortikalnim regijama - kaže on.
Rad preporučuje daljnje istraživanje kako bi se otkrilo koji neurobiološki mehanizmi stoje iza procesa kognitivne funkcije. Ovo bi otkriće pomoglo svima koji imaju poremećaj sna ili imaju nizak kisik, uključujući penjače i skijaše, ali i roditelje male djece i ljude koji rade u smjenama. Autori također prepoznaju da su u studiju bili uključeni samo mladi i zdravi ispitanici, a nekoliko osoba se povuklo zbog nuspojava. Nadaju se da će provesti daljnje istraživanje odnosa između kognitivne izvedbe i stresora, uz širu kombinaciju sudionika.
Inače, studija je nastala u suradnji između Sveučilišta Portsmouth, Sveučilišta Chichester, Sveučilišta Surrey, Sveučilišta Teesside, Sveučilišta elektrokomunikacija u Tokiju, Japan, i Državnog sveučilišta Sao Paulo u Brazilu.