Dobro, kad možemo ići? - nestrpljivo su me ispitivala moja djece stara šest, devet i 12 godina stojeći preda mnom frustrirani i nezadovoljni čekajući moj odgovor, piše Carissa Halton za Today's Parent.
POGLEDAJTE VIDEO: Utjecaj ekrana na razvoj dječjeg mozga
- Ići kamo? - pitala sam ih podižući pogled s mobitela i pokušavajući fokusirati njihova lica.
- Na bazen! Mama, na mobitelu si tražila radno vrijeme bazena - uzviknuli su.
Nisam sigurno koliko je vremena prošlo otkad sam počela tražiti radno vrijeme na mobitelu. Različite aplikacije koje imam samo su me zatrpale. Tijekom dana stotinu puta me mobitel prekida dok šećem, jedem ili se bavim djecom. Sramotno za reći, ali djeca su to počela primjećivati. Problem primjećuju i dječji psiholozi te su zbog toga zabrinuti. Ne za mene, nego za djecu.
Naša tehnologija postala je nužna za posao, igru i zabavu. Moj telefon je asistent za traženje, ali i moj učitelj joge. Omogućuje mi da na vrijeme stignem na sastanke, podsjeća me da nazovem stomatologa, provjerim stanje računa u banci i potiče me da pravilno dišem. Čak prati moje hormonske cikluse kako bih mogla provjeriti je li sve u redu.
No ti uređaji nisu benigni kao što smo mislili kad smo ih izvukli iz sjajnih kutija i okrenuli se ekranima u kojima smo mogli provjeriti kako nam stoji šminka. Oni su stvoreni kako bi okupirali našu pažnju i omogućili nam da se vraćamo ekranima i provjeravamo koliko smo popularni, koje smo poruke dobili i otkrijemo posljednje trendove. Na dan uzimamo mobitel u ruke najmanje 150 puta prekidajući na taj način odnose u stvarnom životu. Zato se stručnjaci pitaju utječu li mobiteli na kritične ljudske odnose koji su milijunima godina bili način na koji su roditelji djeci prenosili pravila, vještine i društvene norme.
Uređaji utječu na razvoj
Ljudi najbolje uče iz neposrednog kontakta. Jeanne Williams, dječja psihologinja i terapeutkinja iz Edmontona, pojašnjava da ta interakcija koja se temelji na učenju nastaje i prije nego što djeca progovore. Prilikom rođenja, dječji mozak ima stotine milijardi neurona i većina ih nije povezana. Kad se dijete bavi aktivnostima s roditeljima ili oko njih, kad se nasmije i roditelj mu uzvrati, ili zaplače a roditelj ga zagrli, ti neuroni počinu stvarati veze.
Ovaj tip reciprocitetne razmjene, serviraj i vrati, funkcionira kao igra u kojoj se lopta stalno vraća. Dijete pošalje signal, roditelj odgovara. Serviranje i vraćanje omogućuje neuronima u mozgu poticanje govora i komunikacijskih vještina, a kako dijete raste, ta mu interakcija omogućuje kontrolu emocija, kako i neverbalnu komunikaciju. Otkriva kako izgleda sreća ili ljutnja. Što smo spremniji odgovoriti na te elementarne sastavnice komunikacije, oni više uče o tome da je svijet sigurno mjesto.
No da bi se to učenje nesmetano odvijalo, servirana komunikacija mora se brzo vratiti. Iako nisam zaljubljenik u sport. čak i ja znam da nema igre ako jedan tim prestane uzvraćati. A točno se to odvija kad naši uređaji ometu komunikaciju s djecom.
Znanstvenici na Boston University School of Medicine ustanovili su kako roditelji koji tijekom večere gledaju u mobitel s djecom razgovaraju 20 posto manje, a neverbalna komunikacija smanjuje se za 39 posto.
Tehnologija nas počinje ometati već u ranom dječjem razvoju onemogućujući čak i male stvari poput kontakta očima. A posljedice su vrlo stvarne. Znanstvenici na University of Cambridge otkrili su da kad se pogled mame i bebe sretne, njihovi se moždani valovi sinkroniziraju pa snimke moždanih valova djeluju slično. Ustanovili su da je pogled jasan i nedvosmislen znak da je mama na raspolaganju i spremna je za komunikaciju, pa beba može vokalizirati i truditi se oko interakcije.
Kad mama koja doji koristi mobitel, laktacijski stručnjaci su zabrinuti da na taj način propušta važne mogućnosti povezivanja koje proizlazi iz pogleda kojeg će razmijeniti s djetetom. Istina je da nas poruke mogu spojiti s prijateljima, no ako beskonačno zurimo u ekran gledajući fotografije tuđih beba, propuštamo mogućnost zbližavanja s vlastitim djetetom.
Te propuštene mogućnosti nastavljaju se i kako dijete započinje procesirati emocije kroz razgovor.
- Naš pogled u mobitel često eliminira mogućnost i prostor potreban djetetu da verbalizira ono o čemu misli - upozorava Williams.
Zato su djeca dok ih vozite na aktivnosti ili u školu te nemate drugih distrakcija, sklonija pričati o onome što su tog dana doživjela. Kako djeca rastu, činjenica da ste dostupni i odgovarate na njihove potrebe uči ih kako regulirati emocije.
- Ako je dijete uzrujano a vi ga ignorirate, njihov stres dodatno raste. Oni neće razviti neuralne puteve koji će ih naučiti kako da se umire - nastavlja Williams.
Nekonzistentni i neočekivani odgovori koji uključuju korištenje tehnologije, osobito su štetni za dijete. U jednoj prilici te ignoriram, a u drugoj ne. Tracy Dennis-Tiwary, profesorica psihologije na Hunter College and the Graduate Center of the City University u New Yorku, odlučila je izmjeriti taj učinak. Zatražila je od roditelja da kažu koliko koriste tehnologiju te pritom objasne temperament svoje djece. Djeca čiji su roditelji češće koristiti mobitele teže su se zbližavala s roditeljima i općenito su pokazivali manje znakova sreće i radoznalosti. Dennis se zabrinula značenjem toga za budući emocionalni razvoj djece.
- Ako prekinemo vrijeme za druženje gledajući u mobitel, djeca će se naučiti isključiti na slične načine. Uče da je tehnološka distrakcija način kako se riješiti dosade ili negativnih osjećaja. Ako djeca te teške trenutke nauče premostiti kroz uređaje, imat će na raspolaganju manje fleksibilnih strategija kako bi se nosili sa svakodnevnim usponima i padovima - upozorila je Dennis.
Ako to nije dovoljno, postoje i fizičke posljedice udaljavanja roditelja. Studija je usporedila podatke vezane uz sporiju 3G mrežu u SAD-u. Kad je brža mreža postala dostupna, bolnica je zabilježila porast broja dolazaka djece mlađe od šest godina na Hitnu za 10 posto. Autori studije smatraju kako uzrok nije činjenica da su se djeca bavila riskantnijim aktivnostima, nego jer su roditelji bili na mobitelu i nisu pazili na njih.
Borba za pažnju
Nije novost da neki roditelji nemaju fokus na djeci. Od promatranja predatora u ranim špiljskim razdobljima do teškog i napornog rada tijekom industrijske revolucije, roditelji su uvijek imali aktivnosti zbog kojih nisu bili usmjereni na djecu. Tehnologija je donijela nove distrakcije, poput radijskih emisija, a potom i TV-a. No današnja je tehnologija dizajnirana da nas vuče k sebi i prati gdje god išli. Ogromne količine novca i znanosti usmjerene su na naše slabosti kako bi nas zadržali i okupirali našu pažnju. Na žalost, to utječe na našu sposobnost da se fokusiramo na bilo što drugo. Zapravo, jedna studija navodi da zlatne ribice sad mogu duže držati fokus nego mi.
Zahvaljujući dobro plaćenim i uspješnim kampanjama koje su namijenjene zadržavanju naše pažnje, kako se djeca mogu s tim natjecati? Pokušavaju. Brandon McDaniel, profesor na Illinois State University proučava ometanje tehnologijom još od 2012. godine. Nedavno je objavio studiju u časopisu Pediatric Research u kojoj navodi da se djeca ponašaju sve lošije što su roditelji više zaokupljeni tehnologijama. Dapače, kako se djeca ružno ponašaju, roditelji su pod stresom, pa se dodatno okreću tehnologiji što vodi do još ružnijeg ponašanja djece. Smatra da je vrijeme za uključivanje alarma.
- Dopuštamo tehnologiji da se miješa u naše odnose i to utječe na ponašanje djece - pojasnio je on.
Odvagnite vrijeme
Ne možete se odreći telefona, no možete upravljati distrakcijama. McDaniels savjetuje da analizirate kada i koliko koristite pametne telefone. Skinite nekoliko aplikacija koje će izmjeriti koliko vremena provodite pred mobitelom te koliko ga puta uzmete u ruke tijekom dana. Analitika će vam reći o emocionalnim, društvenim i profesionalnim razlozima oslanjanja na telefon. Većina je najranjivija nakon objavljivanja sadržaja na društvenim mrežama u kasnim poslijepodnevnim satima ili tijekom večeri. McDaniels savjetuje da stvorite strategije za bolje upravljanje vremenom za tehnologije.
- Vrijeme kad ne koristite uređaje razlikuje se od obitelji do obitelji. Zato razmislite kad je to vrijeme najbolje za vašu obitelj - sugerira on.
- Pokušajte osigurati vrijeme kad ste 100 posto fokusirani samo na djecu - savjetuje Williams.
Započnite s tim da u rasporedu odvojite vrijeme za igru jedanput ili dvaput na tjedan. To može biti igra lovice ispred kuće ili plivanje u bazenu, no što god bilo, predajte se toj aktivnosti bez ikakvih distrakcija.
- Ako ste potpuno prisutni, vidjet ćete da djeca žele sa vama razgovarati. Pokažite im da ste na raspolaganju i da ih slušate - nastavlja Williams savjetujući da ograničite vrijeme koje nepotrebno provodite online, kao što je pregledavanje društvenih mreža nakon što se djeca vrate iz škole.
- U redu je koristiti telefon dok se odmarate, no pokušate to učiniti u vrijeme kad su djeca u školi ili kad spavaju. Zapitajte se je li vam dosita nužno biti online cijelo vrijeme - savjetuje Williams.
No što kad tražite adresu, glazbu ili recept? Iako te stvari morate raditi, djeci djeluje kao distrakcija. Bez vizualnih i auditivnih mogućnosti kad ste kao maleni mogli vidjeti roditelje da u ruci fizički drže zemljovid ili kuharicu, današnja djeca nemaju tu mogućnost. Zato možete na glas izgovoriti čime se bavite kako bi znali da, primjerice, tražite najbolji ljetni kamp za njih ili savršeni recept za omiljenu tortu. Kad je to moguće, možete ekran mobitel a prebaciti na TV pa zajedno gledati fotografije. Williams kaže da djeca vole biti uključena kad pokušavamo riješiti problem i često imaju vlastita rješenja.
- Razgovarajući s djecom o problemima koje imate kako biste balansirali s tehnologijom je odlična način da zajedno s mališanima otkrijete što balans znači za vas kao za obitelj - kaže Williams.
- Ako dijete dođe do vas i traži pažnju, pogledajte ga u oči radije nego da gledate u uređaj - kaže McDaniel.
Odrastao čovjek razumije da je netko tko gleda u mobitel zauzet ili se bavi drugim zadatkom, no McDaniel pojašnjava da mala djeca ne mogu razumjeti važnost tehnologije.
- Gledajući ih u oči, dajete im do znanja da ih slušate i oni na taj način uče da vam uređaji nisu vrjedniji od njih - sugerira McDaniel.