Satelitska antena na Nukunonu u Tokelau, svojim stanovnicima pruža brzu internetsku vezu jer su od najbližeg većeg kopna udaljeni oko 3200 kilometara. Ipak stanovnici ove državice – njih oko 1500 – žive kao u raju.
Jedina su ekonomija na svijetu koja ima 100 posto obnovljive izvore energije. Prijevoz po otocima je besplatan, a uopće ne reklamiraju prirodne ljepote jer ne žele da turisti loše utječu na njihov pomladak. Doduše i nemaju previše prostora za hotele jer površina kopna iznosi tek 10 četvornih kilometara.
Tri otočića u južnom Pacifiku ne pružaju im baš mnogo šansi za zaposlenja. No, bave se svinjogojstvom i ribolovom, a izvoze kokose i drvo, zanatsku robu, poštanske markice i kovanice.
Riječ je o tri tropska koraljna atola – Atafu, Nukunonu i Fakaofo - objedinjena u teritorj Tokelaua, države koja je zapravo pod vladom Novog Zelanda iako imaju vlastitu samoupravu. Novi Zeland pomaže im financijski jer 1500 stanovnika ne može proizvesti dovoljno da bi zemlja prihodovala više od rashoda. Stoga im financiraju školstvo i zdravstvo.
Zanimljivo je da je BDP Tokelaua porastao za više od 10% zbog registracije vlastite internetske odmene '.tk' pa je sad prema istraživanjima Tokelau treća najpopularnija domena neke zemlje nakon Njemačke i Velike Britanije u odnosu na broj stanovnika. Tokelauov .tk sufiks ima preko 31 milijun registriranih korisnika i prvi je internetski pružatelj usluga koji radi na 100% obnovljivoj energiji.
Tokelau je jedna od najmanjih i najudaljenijih nacija na svijetu. Sastoji se od tri koraljna atola usred Tihog oceana, 580 km sjeverno od američke Samoe i koji pokrivaju svega 10 četvornih kilometara.
Do njih se dolazi dvotjednom plovidbom sa Samoe. Veliki dio teritorija nalazi se na tek nekoliko metara nadmorske visine i to ih čini najosjetljivijom zemljom na svijetu kad je riječ o klimatskim promjenama i podizanju razine mora. Stanovnici su u stalnom strahu i od tsunamija koji bi ih pomeo s lica zemlje.
U veljači 2005., ciklona Percy, oluja 5. kategorije, polavila je sva tri atola koji prstenovima kopna opasuju vodu. Potopljena su sva sela i nisu im puno pomogle ni zidine kojima su ogradili oko 200 metara široki kopneni prsten. Danas su zidine ponovno izgrađene i visoke su od 5-7 metara.
Svi stanovnici imaju putovnice Novog Zelanda, a Tokelau ima najmanju ekonomiju na svijetu i iz Novog Zelanda uvoze gotovo sve – od prehrambenih proizvoda do građevinskog
Ribolovne dozvole su još jedan oblik prihoda, ali i ta je grana ugrožena zbog zagrijavanja temperature mora zbog čega koraljni grebeni sve više poprimaju bijelu boju, pa se narušavaju staništa riba.
Više od 90% električne energije stvaraju solarni paneli, a ostatak energije dobivaju od lokalno proizvedenog kokosovog ulja.
Na Nukunonu živi oko 420 ljudi. Svježe vode je malo i skupljaju je u spremnicima, a nadomještaju i kišnicom.
Da bi se došlo u Tokelau potrebna je viza, ali se ona ne dobiva nimalo lako. Na Tokelauu se živi svrlo sporim tempom a otoci imaju svoja pravila ponašanja. U glavnom selu atola Atafu živi oko 250 ljudi, a najsporija šetnja oko otoka traje pet minuta. Kuće se grade blizu jedna drugoj. Ljudi provode dane radeći ili pecajući i odlazeći u crkvu.
Ruski fotograf Vlad Sokhin posjetio je otoke 2016. tijekom Uskrsa i kako je rekao, održavale su se svakodnevno ceremonije i pripremali se za proslavu blagdana.
Na otoku Fakaofo sedam policajaca patrolira otokom sa 355 stanovnika i brinu se da lokalni stanovnici poštuju pravila otoka kako bi se sačuvao mir i tišina u večernjim satima zbog mise u crkvi.
Prema pravilima, svi bi ljudi trebali prestati raditi nakon 18 sati, a nedjeljom nije dopušten nikakav rad. Od 18:00 do 18:50 ljudi ne smiju stvarati buku jer je to vrijeme za odmor nakon radnog dana. Od 18:50 do 19:00 svi bi stanovnici trebali biti u kućama i moliti se, a od 19:00 do 21:00 ljudi plivaju ili se bave nekim drugim sportovima. U 21:00 sva djeca moraju ići u krevet. Nakon 23:00 ne preporuča se hodati ulicama ili stvarati nikakvu buku jer tad počinje odmor za idući dan, piše Sokhin za Bird in Flight.
Većina građana živi u modernijim kućama koje su izgrađene uz financijsku pomoć Novog Zelanda.
Svi muški stanovnici odlaze u kolektivni ribolov da bi se obnovile zalihe hrane a ulov se raspoređuje na sve stanovnike atola – mlade, stare, pa čak i bebe dobivaju jednake porcije.
Tokelau je vjerojatno jedina zemlja na svijetu koja je uspjela izgraditi komunizam. Svakome pripada sve. Ljudi primaju neku simboličnu plaću od novozelandske vlade, a u protivnom svi pomažu jedni drugima.
U Tokelauu su popularni i razni sportovi, ljudi stalno igraju odbojku ili ragbi. U nedjelju navečer žene igraju kriket. Sve je na Tokelauu na solarnu energiju, pa zato ni noću ne isključuju svjetla jer genergije ima više nego dovoljno.
Svaki otočić atola ima svoju svrhu - na primjer, dva velika otočića su stambena. Jedan od njih ima infrastrukturu, uključujući banke, internetske usluge, antene, bolnice i trafostanicu.
Za groblja su dodijeljena dva otočića, a postoji i otočić koji je postao svinjogojska farma - ljudi svakodnevno tamo odlaze brodom kako bi nahranili svoje svinje, a prijevoz im je besplatan. Ostali otočići služe kao povrtnjaci ili izletišta. Život ovdje općenito izgleda poput tropskog raja, zaključio je Sokhin.