Na bilo kojem dalekom putovanju s Nomadima najviše će uživati avanturisti koji žele zaviriti na neobična i zanimljiva mjesta koja nisu ucrtana ni na jednom turističkom vodiču. Svako njihovo putovanje tako postaje jedinstvena avantura u kojoj se zemlje upoznaju - iz prve ruke. Male grupe i jedan od pet glavnih “nomada” u ulozi “vođe čopora” već unaprijed obećavaju nezaboravno putovanje na kojem se mogu upoznati neki tradicionalni običaji, ali i neki vrlo neobični likovi - od šerpa, kuhara, vlasnika malih hotela, mađioničara i pjevača... 

- Nikad ne idemo u zemlje koje nismo uzduž i poprijeko proputovali mjesecima prije, često u težim uvjetima od onih u kojima se obično putuje, pa smo zato  spremni reagirati na bilo kakvu nepredviđenu okolnost. Svoje putnike vodimo na neke skrivene destinacije na koje se i mi s nestrpljenjem vraćamo - objašnjava nam Kristijan Grubišić (36) osnivač Nomada. Ideju je dobio nakon godinu dana zajedničkog putovanja s Natašom Fiolicom - na putu oko svijeta...

- Oduvijek nam je bila želja da putujemo polako, bez žurbe, ostanemo koliko hoćemo gdje nam se sviđa, da ne brojimo dane kada se moramo vratiti na posao. Putovali smo s malim budžetom, ali to nam je opet omogućilo da mnogo vremena provodimo s domaćim stanovništvom, ‘truckamo’ se s njima  30-tak sati po busevima i trajektima, jedemo po štandovima na ulici...  Upoznali smo mnogo ljudi i s nekima se i sprijateljili, pa smo se poželjeli vratiti, napraviti neki oblik suradnje, spojiti ugodno s korisnim - govori Nataša. Tako je na kraju i nastala ideja da putovanja pretvorimo u “prave” ture koje će globetroterima približiti zemlju koju posjećuju tako da osjete boje, mirise, okuse, upoznaju život izvan turističkih zona. Prva tura Nepalom bila je vrlo uspješna, i danas je jedna od najuspješnijih. Od tada se “obitelj” Nomada proširila - pa su se priči pridružili Borna Kačić (36), Jadranko Marojević (39), Siniša Glogoški (27), te Davorka Kitonić (68). Davorka je godinama radila u Njemačkoj kao arhitektica i putovala Madagaskarom 18 mjeseci, dok je Jadranko već treću godinu u Kini, gdje radi kao grafički dizajner. Nataša je u Kini bila krajobrazna arhitektica, a Siniša je prošao Sibir - i to usred zime...

- Svatko od nas je više vezan ili više poznaje neko područje tako da je Borna stručnjak za Južnu Ameriku, Davorka za Afriku, Kristijan je domaći u Nepalu i Burmi, a ja sam za Aziju - govori Nataša. Ture ponekad znaju biti naporne, leti se na drugi kraj svijeta, a u dva tjedna, koliko obično traje jedno putovanje, mnogo se toga  obiđe. Promijeni se i podneblje i hrana, a onda još i fizičke aktivnosti... 

- Zato nam je draže da krenemo zajedno u pustolovinu tako da se prije svi u grupi upoznamo i popričamo, a prije fizički zahtjevnijih tura, poput Nepala, Pakistana ili Patagonije, gdje se hoda po nekoliko dana, organiziramo zajednički vikend na Samarskim stijenama u Gorskom kotaru ili na Velebitu, da vidimo kako funkcioniramo u brdima, tko je gdje s kondicijom... To nam se pokazalo kao jako dobra praksa - govore Nataša i Kristijan. Oboje putuju jer, kažu, kako na putovanjima mnogo nauče, ponajviše o sebi. 

- Kada vidite kako se ljudi bezbrižno smiju i uživaju u životu, a nemaju ništa, zapitate se o vlastitim brigama i problemima - kaže Kristijan i dodaje da su tijekom godina upoznali mnoge nevjerojatne ljude. Tjedan dana proveli su kod Santi iz Indonezije, koja ih je nakon posla vozila okolo na motorinu, pomagala im da poprave laptop, a Tim i Marinella iz Australije, koje je Nataša prije deset godina vodila na turi po Hrvatskoj, pozvali su ih da budu tjedan dana u njihovoj kući u Sydneyu, uzeli godišnji, vodili ih okolo...

Kako bi osjetili lokalni život, Nomadi odsjedaju u marokanskim kasbah-sima selima, u pustinji kampiraju pod zvijezdama, u tajlandskom nacionalnom parku Khao Sok spavaju u bambusovim bungalovima koji plutaju na jezeru, u Burmi tijekom trodnevnog “treka“ odsjedaju kod monaha u budističkom samostanu, a u Indoneziji spavaju na brodu koji vodi u prašumu Bornea i na otoke Komodo i Rinca na kojima žive varani...

- Od najljepših trenutaka izdvojila bi kada mi je na Borneu prišla mama orangutanica sa svojom jednomjesečnom bebom i sjela pokraj mene ili kad je mali morski lav na Galapagosu došao po mene na plažu, pričekao da stavim masku i peraju i onda se sa mnom igrao sat vremena u moru - govori  Nataša i dodaje da svima odgovara život u pokretu. 

- Možda je to kad smo bili mlađi bio nemir, nešto nas je tjeralo, mene neka želja za ispunjenjem. Sada smo svi malo stariji i pametniji. I dalje mnogo putujemo, ali su nas baš ta putovanja naučila da budemo osobno zahvalni za ono što imamo ovdje. U međuvremenu smo stekli divne prijatelje, neka su nam mjesta ušla pod kožu pa nam je drago što imamo takav posao uz koji možemo održavati te veze... Svijet odjednom postane mali, a granice između raznih kultura postaju jako tanke, jer ispod kože smo svi isti – zaključuju Nataša i Kristijan.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!