Psiholozi se nikako ne mogu dogovoriti trebaju li se roditelji svađati pred djecom ili je ipak bolje nesuglasice riješiti u četiri oka. Da dijete ne treba živjeti pod staklenim zvonom, misle psihoterapeutkinja Tina B. Tessina te psiholozi Michael Osit i Linda Nielsen. Smatraju da iz zdravih svađa koje su pročišćene od uvreda, pogrdnih imena, psovki i povišenih tonova djeca uče kako se na pravi način nositi s konfliktnim životnim situacijama.

Slavni psiholog dr. Phil McGraw smatra da roditelji djecu trebaju poštedjeti svih oblika svađe jer one mogu imati štetne posljedice za dječju psihu.

Roditelji koji mirno rješavaju probleme djecu uče pregovaranju

- Svađe nisu bezazlenije od zlostavljanja. Prije no što eksplodirate, razmislite kakvu poruku šaljete - kaže dr. Phil.

S njim se slaže i prof. dr. sc. Vesna Vidović, psihijatar za djecu i mlade.

- Zdrave svađe u realnom životu ne postoje, a roditeljske svađe štete djeci svih uzrasta - kaže dr. Vidović.

U prilog tvrdnji dr. Vidović idu i konkretni rezultati nedavno provedenoga britanskog istraživanja koji su pokazali da čak i blage roditeljske svađe mogu vrlo negativno utjecati na razvoj djetetova mozga te povećati rizik od mentalnih bolesti. Skenirajući mozgove 58 tinejdžera u dobi od 17 do 19 godina, znanstvenici britanskog Sveučilišta East Anglia utvrdili su kako je u 27 tinejdžera koji su se do 11. godine susreli s blagim do umjerenim roditeljskim svađama mali mozak manji. 

Taj je podatak vrlo važan jer je upravo taj dio mozga povezan sa sposobnošću učenja i reguliranja stresa te je odgovoran za senzorsku motoričku kontrolu. Istraživači stoga tvrde da manji mali mozak u djeteta može biti uzrok povećanog rizika od razvoja psihijatrijskih problema u kasnijoj životnoj dobi.

- Dokazali smo da, osim teških oblika fizičkog i emocionalnog zlostavljanja te zanemarivanja u djetinjstvu i ranoj mladosti, izloženost blagim do umjerenim problemima u obitelji kao što su česte prepirke i nesuglasice između roditelja može snažno utjecati na razvoj mozga adolescenata te su ta djeca pod većim rizikom od poremećaja mentalnog zdravlja - tvrdi dr. Nicholas Walsh.

Svađe roditelja smetaju djeci svih dobi, smatra dr. Vesna Vidović.

- Iako još ne razumiju o čemu je riječ, galama uznemirava i malu djecu, okolina za njih postaje nepredvidljiva i nestabilna te reagiraju jer osjećaju da se prostorom šire tjeskoba, ljutnja i uznemirenost. Djeca koja već jasno shvaćaju da su njihovi roditelji u sukobu na neskladne odnose u obitelji reagiraju na različite načine. Mogu, na primjer, doći u sukob lojalnosti jer dijete voli i treba oba roditelja, no osjeća da se mora svrstati na stranu jednog zbog čega se pribojava gubitka ljubavi drugog roditelja - upozorava dr. Vidović. Profesor dr. E. Mark Cummings sa Sveučilišta Notre Dame tvrdi da na djecu najveći utjecaj ima način na koji se roditelji nose s konfliktom.

Roditelji koji i u svađi kontroliraju emocije te nesuglasice rješavaju smirenim razgovorom, a ne burnom svađom, daju djeci zdrav primjer šaljući im poruku o važnosti pregovaranja, kaže dr. Cummings.

Životna škola

Kroz sukobe i njihovo rješavanje učite djecu kako se postaviti u konfliktnim situacijama s vršnjacima, bratom, sestrom te poslije s kolegama na poslu, kaže dr. Tina Tessina.

Razgovor liječi 

Nakon svađe porazgovarajte s djetetom kako bi shvatilo da roditelji ponekad različito razmišljaju, ali umiju pronaći rješenje, savjetuje dr. Vidović.

Sluša, gleda i uči 

Promatrajući raspravu roditelja, dijete uči pregovarati i rješavati probleme.

Realna slika u brojkama

• Kod djece mlađe od 11 godina čak i blage do umjerene svađe roditelja snažno djeluju na razvoj mozga.
• 78 posto roditelja svađa se pred djecom, pokazalo je istraživanje.
• Kad dijete navrši 14 godina, zdrave svađe roditelja mogu ga očvrsnuti, tvrdi Walsh.

Jeste li se s partnerom svađali pred šefom? Onda to ne činite kad vas gledaju dječje oči

Roditelji uvijek imaju dvije opcije koje se međusobno isključuju - voljeti dijete i osigurati mu bezbrižno djetinjstvo ili dati oduška nagonima te potrebu da se ispušete staviti ispred djetetova duševnog mira, slikovito objašnjava dr. Phil McGraw. 

S njim se slaže i mr. Radojka Sućeska Ligutić, autorica knjige “Kako djeca pomažu roditeljima da odrastu”, te savjetuje da, ako je dijete prisutno u trenutku kad skoči iskra, odgodite svađu ako je tema “vruća”. 

Dr. Vidović: Ako dijete može išta naučiti iz roditeljskih svađa, onda je to da one nisu ugodne i da se mogu prevladati ako sukobi nisu preteški, a roditelji ostanu razumni i tolerantni

- Ono što u svađi izgovorite neće djetetu na jedno uho ući, a na drugo izaći. Sve vaše otrovne riječi skupljat će se u dječjem umu. Pokazuje to i jedan u nizu primjera s kojima sam se susrela u praksi. Radila sam s dječakom koji roditeljima, iako su bili topli i brižni, nije mogao reći da je dobio jedinicu. Ispostavilo se da je jedan od glavnih razloga njegova straha to što su se roditelji intenzivno svađali kad je imao dvije godine. Svađe se nije jasno sjećao, no sjećao se straha od povišenog mamina ili tatina glasa jer su sa svađom roditelja nestajali temelji njegova povjerenja i mira - kaže Sućeska Ligutić te ističe da djeca rastu iz roditeljeva odnosa. Kada se mama i tata slažu, dijete se osjeća sigurno i voljeno te je mirnije i spremnije na suradnju, no kada ljubav ne cvjeta, dijete je razdražljivo te se inati. 

- Kada se uhvatite u koštac s problemima, stišajte ton i prekrižite egoističan pristup: ‘Ja sam uvijek u pravu’ jer djeci nije važno koji je roditelj u pravu, oni samo žele da galama i svađa prestanu - kaže dr. Phil. Slavni psiholog kaže kako je isprika roditelja da ne mogu kontrolirati bijes neistina. 

- Jeste li se s partnerom ikad žučno posvađali na domjenku pred šefom, u crkvi ili na svečanoj večeri - niste. Dakle, bijes možete kontrolirati. Stoga to činite i kad vas gledaju dječje oči - poručuje dr. Phil. Neki se psiholozi ipak ne slažu s isključivim stavom dr. Phila da djecu treba poštedjeti svih svađa te tvrde da fer svađanje, bez urlanja, vrijeđanja i prijetnji, može djeci biti korisno iskustvo koje ih uči kako pregovarati u konfliktnim situacijama. No dr. Vesna Vidović smatra da su ideje o “fair-play” svađama smiješne. 

- Nema fer svađanja kada prorade emocije jer ljudi se ne svađaju iz sporta nego iz dubokih emocionalnih razloga. Ako dijete može išta naučiti iz roditeljskih svađa, onda je to da one nisu ugodne i da se mogu prevladati ako sukobi nisu preteški, a roditelji ostanu razumni i tolerantni prema različitostima - kaže dr. Vesna Vidović. Djeci je najbolnije kada se roditelji svađaju zbog nečega vezanog uz njih jer osjećaju da moraju preuzeti odgovornost za nešto za što nisu krivi samo kako bi spriječili roditeljsku svađu. 

- Pred djecom nikad ne raspravljajte oko pitanja vezanih uz njih te uz novac i intimni život - savjetuje dr. Tina B. Tessina, psihoterapeutkinja i autorica knjige “Novac, seks i djeca”. Male roditeljske nesuglasice, npr. oko odabira filma, korisne su za dijete. Ono mora vidjeti da se mamino i tatino mišljenje ponekad razlikuju. No kako bi shvatilo da se roditelji vole i kada su ljutiti, bijes ne smije izmaknuti kontroli, poručuje psiholog Michael Osit. Ako uvijek skrivate svađe od djeteta, takav život pod staklenim zvonom može naštetiti njegovu imunološkom sustavu. Djeca koja znaju da su nesuglasice moguće pod manjim su stresom kad se s njima suoče jer znaju da one nisu smak svijeta, tvrdi psihologinja Linda Nielsen sa Sveučilišta Wake Forest.

Kod zlostavljanja dijete će ili štititi ili biti grubo prema slabijem roditelju 

Iz dinamike obitelji zna se da se djeca ponekad upleću u sukobe roditelja procijene li da je jedan od njih ugrožen, a nerijetko i roditelji nesvjesno uključuju djecu u sukob očekujući od njih zaštitu. U svađama koje su povezane sa zlostavljanjem adolescenti se često postave kao zaštitnici slabijeg roditelja. 

No ako zlostavljanje traje dugo, a slabiji se roditelj, najčešće majka, ne makne iz lošeg odnosa nego trpi, adolescent može “promijeniti stranu” te se i sam početi loše ponašati prema majci identificirajući se s agresivnim ocem. Agresivno ponašanje naučeno u roditeljskom domu može poslije isprobavati i u školi ili na ulici. To je karakterističan primjer za odnos dječaka s majkama mučenicama, no i djevojčice kraj zlostavljanih majki također stradaju jer generaliziraju da je ponašanje oca karakteristično za sve muškarce te razvijaju nepovjerenje ili poslije pronalaze partnera sličnog agresivnom ocu, objašnjava dr. Vesna Vidović. 

Ne tražite od djeteta da bira stranu - to mu može dati lažan osjećaj moći, ali i krivnje

Djeca koja rastu u obitelji punoj nesklada i svađa pod rizikom su od brojnih emocionalnih problema. Kad su roditelji zaokupljeni sobom i sukobima, dijete se može osjetiti nedovoljno voljenim te kao svako zanemareno dijete može postati nesigurno i agresivno, imati slabiji uspjeh u školi, a u adolescenciji reagirati burnije no što se očekuje, pojašnjava dr. Vesna Vidović.

Roditeljske svađe mogu kod djece uzrokovati tjeskobu, strah te osjećaj krivnje i srama. Zbog disfunkcionalnog ponašanja roditelja dijete se pita: “Mogu li se mama i tata brinuti o meni kada se nisu kadri brinuti o sebi”. Djeca često misle da su kriva za svađu roditelja jer, primjerice, nisu pospremili sobu ili su dobili lošu ocjenu. Živeći u kolopletu krivnje, srama i mržnje prema sebi, dijete gubi samopoštovanje i samopouzdanje te izrasta u osobu koja sebe smatra dežurnim krivcem. 

Djeca oblikuju vlastito ponašanje promatrajući roditelje. Ako sukobe rješavate agresivno, uz izljeve bijesa, i dijete će ih rješavati na način na koji to rade mama i tata kada se ne slažu. S druge strane, dijete uznemireno jer mama plače može zaključiti da su emocije opasne te postati povučeno i emocionalno blokirano. Poljulja li mu se povjerenje u ljude, poslije će izbjegavati bliske veze strahujući da će biti povrijeđeno. No iako posljedice roditeljskih svađa mogu biti ozbiljne, to ne znači da, čim se pojavi iskra sukoba, dijete treba poslati u drugu sobu. Umjesto toga obuzdajte bijes i pazite na odabir riječi jer djeca često repriziraju obiteljske probleme te vašu svađu mogu preslikati na odnos s bratom, sestrom, vršnjacima i učiteljima. 

Raspravljate li pred djecom, uvedite autocenzuru - prekrižite teme koje nisu za dječje uši, uvrede, prijetnje, povišene tonove i psovke jer ako vi psujete, djetetu šaljete poruku da je to prihvatljiv način razgovora. 

Kritizirajte ponašanje, a ne partnera. Recite što vas muči, no nemojte ponavljati istu stvar jer je to psihičko maltretiranje. 

- Pred djecom ne raspravljajte o odlukama koje se tiču njih jer će roditelj koji ne stane na stranu djeteta neminovno biti etiketiran kao negativac pa će njegov autoritet biti narušen - upozorava dr. Osit. A psihologinja Linda Nielsen dodaje:

- Ni kad je riječ o sitnicama, ne stavljajte dijete između dvije vatre tražeći da odabere s kojim se roditeljem slaže. Date li mu ulogu mirotvorca koji rješava sukob zauzimajući stranu, to mu može dati lažan osjećaj moći u obitelji, ali i osjećaj krivnje jer je stalo na stranu jednog roditelja. 

Ako je dijete svjedočilo svađi, pobrinite se da ono vidi i kako ste riješili razlike u stavovima te izgladili odnos i pomirili se.

- Složite se da se ne slažete, pronađite kompromis te se, kao šećer na kraju, zagrlite jer kroz takvo iskustvo dijete uči da svađa nije kraj svijeta nego dio odnosa - savjetuje psihologinja Radojka Sućeska Ligutić.

Bez izolacije 

Ako svađe uvijek skrivate od djeteta, ono će steći dojam da je njegova obitelj idealna i lišena svađa, no poslije se neće znati nositi sa sukobima koji su u vanjskom svijetu neizbježni.

Vaš cilj je kompromis 

Svađu iskoristite kao priliku da djetetu predočite model prema kojem će rješavati nesuglasice kako bi postigao kompromise, a ne pobijedio, savjetuje psihologinja dr. Tessina.