Kod svake nagle zaduhe (otežanog i ubrzanog disanja), treba se javiti liječniku te imati na umu da pretragama mora isključiti i plućnu emboliju. Osobito ako se uz to jave bol u prsima, glavobolja, tahikardija, iskašljavanje krvi i(li) nesvjestica.
To se posebno odnosi na ljude kod kojih od ranije postoji neka povreda nogu ili zdjelice, osobito ako im je taj dio tijela bio imobiliziran. Rizik je povećan i kod ljudi kod kojih postoji invaliditet, te kod svih stanja kod kojih postoji povećani rizik od zgrušnjavanja krvi, odnosno stvaranja tromba u venama.
- Iako je kod starijih od 60 godina nešto veći rizik od stvaranja trombova, a time i plućne embolije, liječnici obiteljske medicine trebali bi imati na umu da se ona može javiti i kod vrlo mladih ljudi te da simptomi ne moraju biti stalni i jako izraženi - kaže prof. dr. sc. Darko Duplančić, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Split.
- Nažalost, još nemamo dovoljno svijesti o problemima tromboza, pa liječnici obiteljske medicine, kad im se čovjek požali na spomenute probleme, često zaključe da je u pitanju stres te ne traže daljnje pretrage, pa liječenje započne tek kad stanje postane ozbiljno - tvrdi.
Važno je znati da se simptomi najčešće javljaju naglo, u nekoliko sati ili dana, te da se s vremenom pogoršavaju. Godišnje se u Europi dijagnosticira oko pola milijuna slučajeva plućne embolije, s tim da oko 15 posto ljudi doživi naglu smrt u prvih nekoliko sati dok dijagnoza još nije postavljena. Većina plućnih embolija izazvana je venskim trombom u području nogu, koji kroz vensku cirkulaciju dolazi do desne strane srca, pa u plućne arterije, gdje zaustavlja cirkulaciju. Tako je zaustavljen i dotok krvi u određeni dio pluća, pa ostajemo bez zraka. Iako dišemo, kad nema krvi u plućima, dobivamo manje kisika, pa je zato jedan od glavnih simptoma ubrzano i otežano disanje.
Simptomi najčešće ovise o tome koliko je začepljenje krvnih žila teško, odnosno o veličini tromba, pri čemu ima pacijenata koji čak i s određenim tegobama mogu zaključiti da je problem “samo” u stresu i nastavljaju živjeti normalno, pa se liječniku jave tek kad im je život ugrožen. Kod blažih slučajeva liječenje najčešće započinje antikoagulacijskom terapijom te se zahvaljujući tim lijekovima može dogoditi da se tromb razgradi za nekoliko sati ili dana te da ne nastanu veći problemi.
Kad su u pitanju teški slučajevi, i kod liječnika stručnih za tu problematiku postoje prijepori o tome koje liječenje izabrati: terapiju antikoagulansima i tromboliticima ili kirurško uklanjanje tromba. O tome još nema jedinstvenog stava jer sve ovisi o procjeni stanja svakog pacijenta, kaže prof. Duplančić.
Prof. Duplančić: Smrtnost nakon liječenja kreće se od 1 do 25 posto
Kod blagih plućnih embolija smrtnost nakon liječenja kreće se između 1 do 2 posto, a kod teških oko 25 posto. Jedan od razloga je taj što se i nakon liječenja može dogoditi da se tromb ne otopi do kraja, odnosno da ni kirurškom intervencijom nije do kraja uklonjen, pa dio pluća trajno ostaje bez funkcije, što bitno narušava kvalitetu života - kaže prof. Duplančić.
Kod blagih slučajeva i nalazi mogu zavarati
Simptome plućne embolije lako je zamijeniti s drugim problemima, osobito ako dođe do infarkta pluća bez povišenja krvnog tlaka, kada su i nalazi pluća obično normalni. Zato je kod pacijenata s malim trombovima u plućima lako previdjeti dijagnozu. Tada treba obratiti pažnju na kašalj, iskašljavanje krvi i pleuralnu bol, te povišenu temperaturu, što ukazuje na povišeni tlak u plućima. Kod pacijenata kod kojih je nastupila masivna plućna embolija, javlja se plavoljubičasta boja lica koja je znak manjka kisika u organizmu. No, taj se simptom javlja u teškim slučajevima.
Tko sve treba biti na oprezu osim starijih od 60?
Veći rizik od tromba i plućne embolije imaju ljudi koji su u zadnjih 3 do 6 mjeseci imali povredu i imobilizaciju nekog dijela tijela (osobito nogu i zdjelice) ili je došlo do invaliditeta, te koji su u imali kirurški zahvat, oni koji imaju problema s venama na nogama, pušači i pasivni pušači te ljudi koji imaju dijagnozu kardijalne insuficijencije.