Nakon što je jučer odjeknula vijest o neimenovanom muškarcu iz Londona ima HIV u remisiji, kontaktirali smo vodećeg hrvatskog stručnjaka za infektivne bolesti. Podsjećamo, spomenutog čovjeka, koji ne želi da mu se objavi identitet, mediji su prozvali 'Londonskim pacijentom'. Prije 18 mjeseci prošao je transplataciju matičnih stanica. Naime, uz HIV, pacijent je bio u uznapredovalom stadiju raka, konkretno - imao je Hodgkinov limfom te je za njega životno opasna i složena transplantacija matičnih stanica bila posljednji pokušaj preživljavanja.
Na jučerašnjoj konferenciji u Seattleu javno je predstavljen slučaj 'Londonskog pacijenta', a prof. dr. Josip Begovac, predstojnik Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević' iz Zagreba, nam se javio s konferencije s najnovijim podacima.
Profesor dr. Begovac je ukratko objasnio što 'Londonski pacijent' znači za ljude oboljele od HIV-a te zašto je ovaj postupak bio uspješan. Pročitajte što nam je napisao u cijelosti:
Svakako je ohrabrujuće da je opisan još jedan primjer remisije HIV-infekcije. Od prvog primjera (Berlinskog pacijenta) prošlo je više od 10 godina, pa se taj primjer dosada činio izvanrednom iznimkom. Remisija se u oba slučaja temeljila na dva čimbenika. Prvo, na primjeni stanica koje nisu pogodne za prijenos virusa HIV-a (stanice koje imaju promijenjen jedan važan receptor, tzv. receptor CCR5, a koji HIV koristi prilikom ulaska u stanicu). Drugo, bilo je potrebno uništiti postojeći imunosni sustav.
U oba slučaja zaraženi HIV-om su oboljeli i od zloćudnih hematoloških bolesti koje su zahtijevale liječenje transplantacijom krvotvornih matičnih stanica. Bolesnik iz Londona je bolovao od Hodgkinovog limfoma kod kojeg je uobičajeno liječenje bilo neuspješno, te se potom pristupilo transplantaciji od davatelja koji je imao stanice s promijenjenim receptorom CCR5. U odnosu na Berlinskog bolesnika, Londonski nije zračen, što znači da se i bez zračenja mogu iskorijeniti stanice zaražene HIV-om. Trenutno je prošlo više od 18 mjeseci od prekida liječenja zaraze HIV-om, a HIV se nije pojavio u krvi niti je dokazan u pojedinim stanicama.
Potreban je oprez u tumačenju ovog primjera. Prvo, prošlo je relativno malo vremena, svega 18 mjeseci od prekida HIV-terapije tako da je još prerano govoriti o izlječenju. Drugo, ovakav pristup koji uključuje primjenu citostatika radi uništenja postojećeg imunosnog sustava ne može se primijeniti kod ljudi zaraženih HIV-om ako ne boluju od bolesti koje zahtijevaju transplantaciju matičnih krvotvornih stanica.
Međutim, ovaj primjer će potaknuti daljnja istraživanja mogućnosti izlječenja koja se temelje na promjeni genske strukture receptora stanica koje HIV zaražava. Nažalost, upravo je na konferenciji u Seattleu prikazan rad skupine autora iz SAD-a koji su pokazali da primjena stanica koje imaju promijenjen receptor CCR5 mogu samo privremeno suzbiti razmnožavanje HIV-a u ljudi kojima prethodno nije 'uništen' imunosni sustav.
Oni su koristili nukleazu s cinčanim prstenom za promjenu receptora CCR5. Osnovni je problem što se na ovaj način zasad ne mogu promijeniti sve stanice pogodne za prijenos HIV-a. Postoje i drugi pokušaji izlječenja zaraze HIV-om poput ranog liječenja, izbacivanja HIV-a iz stanica u kojima je pritajen ili moduliranjem imunosnog odgovora. Podsjetio bih da za mnoge viruse osobito one koje se ugrađuju u ljudsku DNA nemamo izlječenja. Na primjer virusi iz skupine herpesa uzrokuju obično ponavljajuće bolesti, nakon što izliječimo bolest ona se opet može vratiti.
Ono što je važno naglasiti jest da danas imamo mogućnost privesti epidemiju HIV-infekcije kraju. U tomu najznačajniju ulogu ima rano otkrivanje i potom rano liječenje zaraze HIV-om. Danas imamo uvjerljive podatke da ljudi koji imaju nemjerljivu količinu virusa u krvi ne prenose virus spolnim putem. Dakle ako bi se otkrio i liječio svaki zaraženi, epidemiju HIV-a bismo gotovo posve suzbili.
Uz liječenje zaraženih HIV-om važna je i predekspozicijska primjena antiretrovirusnih lijekova ciljanim populacijama povećanog rizika za zadobivanje infekcije. Navedene mjere su već sada u pojedinim dijelovima svijeta dovele do značajnog smanjenja novih HIV-infekcija. Nažalost stigma koje je povezana sa zarazom je još uvijek nazočna i predstavlja značajnu prepreku za ostvarenje cilja eliminacije novih HIV-infekcija.
ŠOKANTNA ISPOVIJEST: 'Zlostavljao me i seksualno iskorištavao dvije godine, a ja nisam mogla otići'