Od samih početaka mog privatnog poduzetništva, ne znam jesam li ikada zastala i pogledala iza sebe. Women in Adria i njihova nagrada su mi to omogućili. Zastati na trenutak i prisjetiti se svega što smo ostvarili u ovih zadnjih pet godina. Dobiti priznanje od tako uspješnih žena, izaći ispred svih njih i pričati o mojim počecima i mom poslovnom putu je velika čast. Ova nagrada nije samo moja. To je priznanje cijelom mom timu bez kojeg sve ovo ne bi bilo moguće, kaže Danira Glavinić (32), osnivačica brenda Dada&Rocco, koja je početkom studenog osvojila nagradu za Perspektivnu poduzetnicu godine koju dodjeljuje Women in Adria.
Zaštitne navlake za rešetkice krevetića, Vreće za spavanje “dimija” oblika i otvorenih stopala, Dekice s minky rubom, Baby nest s dodatnom podlogom, Jastučić Uško- prvi jastuk za bebe i Mazilica Uško su samo neki od proizvoda koji su potekli iz Dada&Rocco radionice, a obožavaju ih deseci tisuća žena.
- Kako sam i sama mama, kvaliteta mi je uvijek na prvom mjestu. To je nešto za što nema kompromisa. Većina proizvoda je nastala iz potrebe mene kao majke i moja djeca su sve proizvode prvi testirali. Ako nešto nije dovedeno do savršenstva to se ne pušta u prodaju. Vjerujem da je upravo to razlog zbog kojeg na našim društvenim mrežama možete vidjeti samo pozitivne recenzije - ispričala nam je Danira.
Sve je krenulo iz njene potrebe, odnosno kada je vidjela nedostatak kvalitetne i sigurne zaštite za krevetiće.
- Svoju ideju sam podijelila s majkom, koja je nakon mog nagovaranja napravila prve nacrte i prototipove i tako su nastale prve Zaštitne navlake za rešetke krevetića mog sina. Kako su se naši prijatelji, koji su ujedno i sami roditelji oduševili funkcionalnošću proizvoda, shvatila sam da je taj proizvod nešto što može pomoći i drugima. Prošlo je dosta vremena od ideje do same realizacije, ali čim smo dobili potvrdu patenta, otvorili smo svoj prvi Dada&Rocco profil na društvenim mrežama. Nikada neću zaboraviti uzbuđenje mene i supruga kada su nas zapratili prvi pratitelji koji nisu bili naši prijatelji ni poznanici. Danas naši društveni profili sveukupno broje oko 100.000 pratitelja. Nevjerojatna brojka - ističe.
No počeci su bili teži. Na otoku Braču jedva je pronašla krojačicu, a ona danas pretvara njezinu viziju u stvarnost.
- Ja sam radila sve ostalo što je potrebno da bi jedna proizvodnja, jedan brend funkcionirao - priča Danira koja za sebe voli reći da je žena, majka i privatna poduzetnica.
- Počeci su uvijek najteži. Nemate dovoljno prihoda za zaposliti još radnika, a poslova za obaviti je jako puno. Na početku sve poslove radite sami. Morate sami raditi nabavu, tražiti dobavljače, voditi društvene mreže, web shop, biti fotograf, pakirati narudžbe, voditi knjige, izrađivati račune, osmišljavati nove proizvode, biti korisnička služba i tako u nedogled. Moj radni dan je znao trajati i po 14 sati - otkriva.
Kako su pratitelji brzo uvidjeli da su zaštitne navlake inovacija koja može pomoći u zaštiti beba, prodaja je strelovito rasla. Asortiman se iz dana u dan širio. Danas imaju više od 20 proizvoda.
Cijela druga trudnoća joj je prošla bez dana porodiljnog dopusta. Dan pred porod se penjala na stol ne bi li slikala proizvode koji su hitno morali ići na njihov web shop.
- Sutradan sam od te silne gimnastike završila u rađaonici i rodila moju malu curicu. Čim su me nakon poroda vratili u sobu, a dok je moja bebica spavala, ja sam bila dostupna za moje klijentice, dobavljače i kolege. Znam da netko tko se ne bavi ovim poslom to ne razumije, ali nažalost privatan posao nema radno vrijeme. Daleko je to od glamura i sjaja koje se veže za funkciju direktora. Treba biti direktor i kada nije baš sve bajno i krasno, kada tvoji radnici, posebno u početku dok se posao izgrađuje, ovise o tebi i o tome koliko si ti taj dan ugovorio poslova. Potraživanja države ne staju samo zato što si ti na porodiljnom. Plaće radnika se moraju isplatiti, a imaš odgovornost i prema njihovim obiteljima i djeci. Kao što sam ranije i navela, počeci su uvijek najteži i nemate taj luksuz da imate dovoljan broj zaposlenih koji će odrađivati i vaš dio posla dok vas nema. Ali da se razumijemo, sama sam izabrala ovaj put, put koji obožavam i ne bih mijenjala ni za jedan drugi. Uz moju obitelj, supruga i djecu, moji zaposlenici su moja druga obitelj i u poslovnom smislu ima li što ljepše nego stvarati radna mjesta na otoku, proizvoditi nešto na otoku, proizvode koji nose znak Hrvatske kvalitete prodavati ne samo u Hrvatskoj nego i diljem svijeta - govori.
Dada&Rocco brend postoji pet godina. Kako je posla bilo sve više i više, a Danira je trebala izbalansirati i posao i obitelj, uvidjela je da jednostavno neće moći sve sama.
- Ako ne želim svaki dan raditi po 12 do 14 sati morati ću potražiti pomoć. Kako sam perfekcionista po naravi, najteže mi je bilo prepustiti posao nekom drugom. Nisam znala hoće li oni to znati dovoljno dobro raditi. Bila sam uvjerena da samo ja sama za sebe mogu najbolje odrađivati te poslove. Srećom brzo sam se dozvala pameti i mogu reći da danas imam najbolje kolege na svijetu. Oni su moje najveće blago. Sveukupno nas je 12 u timu, uskoro očekujemo i nova pojačanja - ispričala je Glavinić.
Biti poduzetnik u Hrvatskoj nije lako, a kaže kako je njima još teže jer su na otoku.
- Ovdje nemamo dovoljno kvalificirane radne snage, dostave repromaterijala su puno skuplje, nabava je teža, ovisimo o trajektima. Ipak, mislim da svugdje ima prepreka. Kako u Hrvatskoj, tako i u Australiji, BiH, Njemačkoj.. Negdje više, negdje manje. Ja sam takva da od nikoga ništa ne očekujem, sve ću sama svojim rukama ostvariti, pa ako nešto usput i dođe odlično! Možemo reći da se ipak događaju pomaci na bolje jer imamo mogućnosti korištenja EU fondova, kao i potpore HZZ-a za određena zapošljavanja novih radnika. Moja misao vodilja je da se svaka prepreka, ako imaš dovoljno jaku volju i upornost, može prijeći.Nekad lakše, nekad teže, ali može - zaključuje Danira.
Pitali smo je i kako je biti žena poduzetnica u Hrvatskoj.
- Da ste mi ovo pitanje postavili prije par dana, odgovor bi bio potpuno drugačiji jer sam do tada imala samo pozitivna i prekrasna iskustva. Naime, nakon osvojene nagrade za Perspektivnu poduzetnicu godine, organizacija Women in Adria je objavila predivan članak o meni i mojim poslovnim počecima. U članku se uz lijepe trenutke spominju i oni manje glamurozni. Na primjer kako nažalost nisam imala taj luksuz biti s mojim drugim djetetom doma cijeli porodiljni dopust, kako sam odgovarala klijentima i kolegama na pozive odmah nakon poroda, kako nekada moram odraditi i vikend na poslu, o tome kako sam morala raditi 12 sati dnevno... Uz iskrene čestitke drugih uspješnih poduzetnica, našlo se tu i nekih negativnih komentara. Ne od muškaraca nego upravo od samih žena! Dakle, na temelju dvije rečenice u članku oni su si dali za pravo komentirati mene kao majku. Nisu se možda zapitali da sam te pozive nakon poroda odrađivala dok je moja tek rođena bebica preko dana spavala, da sam veliki dio posla odrađivala dok su djeca navečer spavala, da sam kćerkicu dok je bila mala vodila sa sobom na posao, radila od kuće, nisam gledala tv, nisam ispijala dugotrajne kave s prijateljicama… Dakle zakidala sebe da, ali svoju djecu ne. A sve ne bi li firma i dalje funkcionirala i da moji zaposlenici ne bi ostali na ulici, eto zato jer sam ja na porodiljnom. Pitam se zašto ispod članaka o uspješnim poduzetnicima toga nema - ističe.
Dodaje kako bi ona voljela da je mogla godinu dana uživati sa svojom tek rođenom bebicom bez obaveza i problema nad glavom.
- To nije pohlepa i 'bolesna ambicija', to se zove odgovornost! Privatan posao nažalost ne može stati na godinu dana jer sam ja u drugom stanju i na porodiljnom dopustu. Puno njih je spominjalo balans. Da, balans je nešto čega u početku biznisa nema. Sada nakon pet godina provedenih u privatnom poslu i ja imam balans. Ali tada ga jednostavno nije bilo - otkriva poduzetnica.
Danas je, kaže, došla do toga da sebi određuje radno vrijeme i da sa svojom djecom provodi više vremena nego što bi mogla da je zaposlena u nekoj firmi jer prema njihovom rasporedu radi i svoj.
- Mojoj djeci hvala Bogu ništa ne nedostaje, dapače. Oni rastu uz ispunjene i sretne roditelje. Ne mogu reći da me takvi komentari nisu dotakli, ali kada na kraju dana vidim koliko su moja djeca sretna, to sve briše! Kada vidim kako moj sin s ponosom priča o mami koja je primila nagradu za najbolju poduzetnicu, te ružne komentare zaboravljam u trenu! Znam da će i oni jednom izrasti u sigurne i sretne ljude, kojima ništa neće biti prepreka da ostvare ono što i sami žele - priča osnivačica brenda Dada&Rocco.
Na početku joj se činilo nemoguće uskladiti privatni i poslovni život, ali kako je vrijeme odmicalo, vidjela je da mora nešto mijenjati jer će inače izgorjeti. Dobra organizacija je ključ svega.
- Odrediti sebi u danu vrijeme za posao i vrijeme za obitelj. Ako se pak dogodi da sam zbog obujma posla toga dana cijeli dan na poslu, onda sutradan to obavezno nadoknadim svojoj djeci. S prvim djetetom sam provela kod kuće njegove prve tri godine života, i mogu vam reći da sada puno kvalitetnije provodim to slobodno vrijeme koje imam sa svojom djecom, jer ga puno više cijenim - govori.
Sama je odrastala uz roditelje koji su privatni poduzetnici. I iako su joj savjetovali da ne ide ovim putem jer nije uvijek najjednostavniji, znala je da želi sama odlučivati o svom uspjehu - baš kao i oni.
- S druge strane, bez potpore supruga, kojem nije bilo teško mijenjati pelene, voditi djecu u park, skuhati ručak, ja danas ne bih bila ovo što jesam. Moja cijela obitelj je moj vjetar u leđa. Danas zajedno vodimo pravi obiteljski posao - zaključuje Danira.
Kada smo je pitali što bi poručila ljudima koji se boje okušati u poduzetničkim vodama, kaže kako je strah ubio najviše ideja i snova.
- Nemaju svi sreće kao što sam ja imala i obitelj iza sebe koja te podržava. Ali ako možete sanjati o tome, to možete i ostvariti. Ako dovoljno jako to želite, ništa vam neće moći stati na put da to i ostvarite. Imamo jedan život, život koji brzo prođe, a da se nismo ni okrenuli. Nemojte dozvoliti da se na kraju zapitate, a što da sam - savjetuje poduzetnica.
Priznanje za Mikro poduzetnicu godine dobila je Kristina Ukalović (45). Vlasnica je tvrtke Kris Derma d.o.o. koja je zastupnik za Njemački brand Reviderm, te je ravnateljica Adrianus Učilišta za odrasle koji u svojem portfoliju ima 10 verificiranih programa sa strane ministarstva. Osim toga je i mama tinejdžera Janka (16).
- Ovo je za mene jedno veliko priznanje, kruna za moj rad, trud i zalaganje. Velika mi je čast da su moju priču prepoznali kako Ivana Matić iz Women in Adria tako i žiri. Ovo je jedno brendiranje koje vas istakne na tržištu, ali koji vam da dodatan elan i vjetar u leđa da hrabro nastavljate dalje jer se vaš trud prepoznao i na ovaj lijep način nagradio - kaže Kristina.
Diplomirala je na učiteljskoj akademiji, ali kako nije uspjela dobiti posao za stalno, upoznala je na Tupperware prezentaciji, kojeg je prodavala od svoje 19. pa sljedećih 10 godina, osobu koja ju je uvela u svijet lasera i beauty industrije.
- Počela sam se educirati, svidjelo mi se, te sam igrom slučaja s jednom doktoricom otvorila svoj medicinsko kozmetički centar i tako je sve krenulo - otkriva. Dodaje kako nije požalila.
- Iako, jednom učitelj, uvijek učitelj. Danas se najviše bavim upravo edukacijom, a učilište je tu kao podloga svim edukacijama - objašnjava poduzetnica.
Kozmetika je tu došla sasvim slučajno, a prvi doticaj bio je laserska tehnologija za uklanjanje dlačica.
- Kasnije sam došla do Reviderm dermokozmetike preko jednog slovenskog partnera koji je bio zastupnik Reviderma za Sloveniju i od tada sam krenula s tim brandom prvo kao korisnik u centru. Ljubav je ostala do danas, i više nego ikad vjerujem da sam donijela odličnu odluku - ističe.
Prije 20 godina otvorila je Centar skin, a uz lasersku tehnologiju na preporuku poznanika uveli su Reviderm kako bi proširili ponudu usluga u centru.
- Vrlo brzo smo radili odličan posao, te su me brojni centri pitali da im preporučim sa čime to radimo. Dogovorili smo se sa zastupnikom iz Slovenije da budemo njegovi poddistributeri, odrađivali smo odličan posao, a zatim nakon kratkog vremena preuzeli direktno zastupstvo, te smo na osnovu naših rezultata u Hrvatskoj dobili zastupstvo za sve zemlje u regiji - ispričala je Kristina.
Nakon deset godina partnerstva u sklopu Centra Skin odvojila se od partnerice koja je nastavila voditi centar. Preuzela je distribuciju za Reviderm i 2010. otvorila Kris Derma d.o.o.
- Počela sam se baviti samo opremanjem centara, te edukacijama u sklopu Reviderm akademije koju sam organizirala po uzoru na Njemačku i time se istaknula na tržištu.
Sada osim u Hrvatskoj imam firmu u BiH, a radimo još u Sloveniji i od nedavno u Srbiji - objašnjava. Reviderm preporučuje svim centrima koji žele dati cjelovit pristup svome klijentu.
- Reviderm je snažan partner koji svojom strategijom čini partnera konkurentnim na tržištu. Zagovaram True Care pristup koji ujedinjuje tehnologiju i dermokozmetiku koje u sinergiji rada osiguravaju vidljive rezultate. Polažemo puno energije i truda u edukaciju kako bi svakoj koži znali pristupiti individualno - istaknula je Ukalović.
Dodaje kako se stalno priča kako nije lako raditi u Hrvatskoj i biti poduzetnik, ali i da je važno postaviti si neka realna očekivanja.
- Ono što nedostaje je brza papirologija, birokracija nas ubija, PDV i porez na dobit, te podrške za poduzetništvo u smjeru kredita i sredstava za likvidnost po boljim uvjetima, te uz brzu obradu. Kod nas se sve dugo čeka i teško dobivaš sredstva i natječaje ako nemaš neku vezu - rekla je. Pitali smo ju i je li teško biti žena poduzetnica.
- Moram priznati da nikada nisam imala problem da me se drugačije tretiralo ili da nisam nešto mogla postići jer sam žena. Smatram da sam uvijek bila korektna i prema svojim sposobnostima plaćena čak kada sam radila kod poslodavca, te sam imala priliku za napredovanje i rast - otkriva Kristina.
Njezin dan započinje vrlo rano. Diže se u 5:15, ali kaže kako je to njezino najdraže vrijeme u danu koje posvećuje sebi i svojoj jutarnjoj rutini, zahvaljuje na svakom danu i svemu što joj je život donio.
- Danas radim oko osam sati dnevno, ali kada sam počinjala s ovim poslom pet godina sam radila dva posla. Svaki dan sam iz škole trčala u svoj centar, a kada sam došla u Polikliniku Bagatin kao voditelj sam radila 12 do 14 sati jer sam uz taj posao vodila i svoju firmu. Danas organiziram svoje vrijeme kako mi odgovara, radim dosta online edukacija, coaching u centrima, ali imam puno vremena i za svoju obitelj - kaže.
Poslovni i privatni život je dosta isprepleten, ali trudi se organizirati da ima zajedničko jutro s obitelji.
- Uspijevam i skuhati ručak što zadnjih 10 godina nisam mogla i sve je nekako bolje posloženo tako da se sin, moj partner i ja puno vise družimo i zbog toga sam presretna - ističe Ukalović.
Onima koji razmišljaju o poduzetničkim vodama savjetuje da slijede svoje snove, ali i da razrade detaljno svoju viziju i misiju te nađu mentora koji im može olakšati put i smjer u kojem se trebaju razvijati.
- Lijepo je biti svoj gazda i upravljati svojim vremenom, ali do toga treba doći predanim i upornim, te strastvenim radom - zaključuje.
Dodaje i kako je važna podrška obitelji, prijatelja i poznanika.
- Imala sam sreću da su me oni podržavali pa sam uvijek lako provodila svoje ideje u stvarnost, nikada nisam zatvarala vrata ljudima i uvijek sam bila tu za druge pa mislim da mi se tako i vraćalo u životu - rekla je.
Nagradu Inspirativna poduzetnica godine osvojila je Dorotea Effenberger, predsjednica Uprave i vlasnica tvrtke Tahograf, koja je u trideset godina mali obrt pretvorila u regionalnu tvrtku.
- Nagradu sam posvetila svima onima prema kojima osjećam veliku zahvalnost i koji su mi svojim nesebičnim dijeljenjem znanja, savjeta i uputa pomogli da danas budem to što jesam. Posebnu zahvalnost osjećam prema više i manje poznatim ženama kroz povijest koje su se unatoč predrasudama, zabranama te mnogo puta ugrožavajući svoju vlastitu slobodu i život borile za ono što mi danas podrazumijevamo, a to je pravo glasa, sloboda izbora, pravo na školovanje.. Premda nažalost i danas u mnogim dijelovima svijeta žene još uvijek nemaju pravo glasa, te se s njima postupa kao sa stvarima i nažalost nemaju slobodu izbora. Smatram da niti jednoj ženi ne bi trebao biti onemogućen pristup nekom poslu samo zato što je žena, ali mislim da niti jedna žena ne bi trebala dobiti neki posao samo zato što je žena - istaknula je.
Osim što u Hrvatskoj i regiji trenutno zapošljavaju oko 100 stalno i povremeno zaposlenih, uz sebe vežu i 300 ovlaštenih servisa kojima pružaju kontinuiranu tehničko-tehnološku i prodajnu podršku.
- Naše je djelovanje većinom vezano uz gospodarska vozila i stvaranje dodane vrijednosti vlasnicima voznih parkova bilo da se radi o poboljšanju učinkovitosti kroz digitalizaciju voznog parka, koji direktno utječu na smanjenje troškova i povećanje efikasnosti flota, isporuci originalnih rezervnih dijelova prve ugradnje ili kvalitetnim servisnim uslugama u našem poslovno-servisnom centru - objasnila je Effenberger.
Projekti na kojima rade, kaže, bitno utječu na povećanje sigurnosti u prometu, smanjenje potrošnje pogonskog goriva što posljedično dovodi do smanjenja zagađenosti zraka te doprinosi povećanju kvalitete života u gradovima i očuvanju prirode.
Na njezinom putu bilo je prepreka i staklenih stropova, ali dodaje kako su za neke ljude te prepreke izgovori, a za druge prilike.
- Unatoč predrasudama ulagala sam u sebe, svoje znanje i vještine i dala kreativnu snagu svakom projektu pokušavajući se izdvojiti kvalitetom - govori.
Obitelji koja ju je uvijek podržavala i prolazila s njom sve faze rasta i razvoja tvrtke, iznimno je zahvalna.
- Rast i razvoj je bio zahtjevan no uvijek zanimljiv i poticajan. Bilo je mnogo izazova, mogla bih reći da je cijeli moj poslovni put jedan veliki izazov. Izazovi su ono što me pokreće. Suočivši se s problemom uvijek sam bila fokusirana na rješenje, a ne na problem. Smatram da je vrijednost kompanije sposobnost kreativnog razmišljanja i raznolikosti vještina, želja za izvrsnošću te kreativnost u poslu - rekla je poduzetnica.
Uspostavljanje ravnoteže u poslu, iznimno je važno, ističe, kako bi se mogli fokusirati, a to iziskuje disciplinu i planiranje. Svakodnevan rad na vlastitoj učinkovitosti uz određivanje prioriteta je ključno.
- Naravno da se dešavaju nepredviđene situacije i iznenadne obaveze no ukoliko je sve ostalo posloženo i to se odradi s puno manje stresan. Naravno da je u početku bilo zahtjevno, no kako vježba čini majstora tako nakon nekog vremena to postane rutina - objašnjava.
Kao žena u biznisu susretala se s mnogim predrasudama.
- Jednom prilikom došla sam na sastanak na kojem su me pitali: 'Zar su poslali vas?' Misleći da imam nekog nadređenog. Kad sam bila mlađa, ljudima je to bilo neobično, uglavnom su navikli da direktori budu muškarci u poznijim godinama, pogotovo u tom 'muškom' svijetu - priča poduzetnica.
Dodaje kako, iako nije ugodno susresti se s takvim situacijama smatra da su joj upravo one pomogle da raste i razvija se.
- Ljudima koji su me na početku podcjenjivali sam na kraju zahvalna jer sam tako ojačala i samu sam sebe natjerala iz zone ugode stalno usvajajući nova znanja i vještine. Uz pomoć toga sam rasla, učila i radila na sebi, kontinuirano i disciplinirano - ističe naša sugovornica.
Kaže kako su nam kao društvu, potrebne korjenite promjene poslovnih vrijednosti, manje hijerarhije, više timskog rada, fleksibilnosti, fokus na inovativnosti i brzoj razmjeni informacija.
- To je potrebno jer su glavni izazovi u današnje vrijeme kako stabilno, dugoročno, a opet održivo poslovati uz sve prepreke sustava i sistemske pogreške. Zadatak sustava je da osigura poslovanje pod jednakim uvjetima za sve sudionike na tržištu. Svako društvo koje želi napredovati i postati održivo i odgovorno ne smije zanemariti ženski potencijal. Mislim da će svaka mudra kompanija mobilizirati vrijedne ženske resurse koristeći njihova znanja, vještine i kompetencije kako bi opstali/ostali i bili konkurentni na sve kompetitivnijem tržištu - rekla je.
Dodaje i kako žene trebaju raditi na svom samopouzdanju i aktivno sudjelovati u izgradnji svojih karijera i nikada ne prestati sakupljati znanja te vještina.
- Moj moto je: ' Sakupljati znanja i vještine jer znanje je moć. Upornost, usredotočenost i disciplina koja je most koji povezuje ciljeve i postignuća' - zaključuje Effenberger.