Eutanazija je u Belgiji legalizirana 2002. godine i ondje se svakog dana eutanazira oko šest ljudi. Dr. Locht kaže kako on ipak ne uzima više od jednog pacijenta na mjesec radi emotivnih i osobnih razloga.
- To je vrlo važan čin. Težak je i nosi veliki emotivni utjecaj. Ja to ne zovem ubojstvom pacijenta, jer mu skraćujem agoniju i patnju. Omogućujem mu posljednju skrb, no nemam osjećaj kao da ga ubijam - kazao je dr. Locht u intervjuu za BBC. Belgijski liječnici lani su izveli 2357 eutanazija.
- Ovo injektiramo pacijentu u vene. Za manje od jedne minute više ga nema. On zaspi i umre. Prisiljeni smo birati, pa tako ja uvijek uzimam pacijente koji su u najtežem stanju. Ponekad sam odbio napraviti eutanaziju, i to ne uvijek iz medicinskih razloga. Ponekad su to bili ljudi koje poznajem ili članovi obitelji, pa nema šanse da bih to učinio - kazao je.
Za potrebe snimanja na BBC-ju posjetio je 22. travnja pacijenta, Michaela (82) iz Brisela. Došao je večer uoči Michaelove eutanazije. Bivši šef policije bolovao je od raka čeljusti i bio je u terminalnoj fazi.
- Ne možete zamisliti moje olakšanje kad sam prvi put susreo doktora. Sama spoznaja da je ovo moguće olakšala mi je. Pomislio sam kako ipak postoji izlaz - ispričao je Michael. Njegova supruga Isabella kaže da joj je bilo teško prihvatiti Michaelovu odluku o eutanaziji.
- Na početku mi je rekao da će se boriti do kraja, da će dati sve od sebe da se izliječi. No liječenje i teške terapije nisu pomogle. Pa je odustao. Bilo mi je teško zbog toga i rekla sam da je bolje ako malo pričekamo. No to je život. Došlo je vrijeme da prekine život jer to više nije njegov život. Više od godinu dana hrani se na cjevčicu. Kaže kako se osjeća kao pas na uzici. To je nehumano - kazala je. Michael trpi teške bolove i opisuje ih kao nepodnošljive. Zbog tih je bolova pomišljao na samoubojstvo.
- Vidim kako moja supruga pokušava usporiti sve ovo i jasno mi je da želi više vremena. Rekao sam joj da nemamo više vremena i da ću se jedne noći sam ubiti. Do sad to nisam učinio jer smatram da je dostojanstvo jako važno. Želim otići dostojanstveno - ispričao je on večer uoči svoje eutanazije.
- Pokušavamo se smijati. Borimo se da se nasmijemo. Isabelle je ipak spremna, nije baš situacija kao da sam poginuo u nesreći. Sve smo pripremili. Nisam dopustio raku da me uzme, ipak sam ja taj koji odlučuje - kazao je. Umro je sljedećeg jutra u 10 sati. Preminuo je mirno. Po izlasku iz bolnice dr. Locht objašnjava kako je protekla noć.
- Michael je otišao uz puno emocija, no sve je dobro prošlo. Uopće nije spavao. Bila je to dugačka noć. Ponovo nam je zahvalio. Suze njegove supruge i dvojice sinova pratit će me sljedećih nekoliko dana. Sve me to pogodilo - zaključio je on.