Dvadeset posto djece koja upisuju prvi razred osnovne škole i čak 50 posto djece do završetka osnovne škole ima neki poremećaj tjelesnog držanja, ističe fizioterapeutkinja Jadranka Brozd.
- Tome pridonosi i teret školske torbe pa je treba pomno izabrati. Ona bi trebala biti takva da dijete može zadržavati normalan stojeći stav i da omogućuje prirodni raspon pokreta. Provjerite može li dijete s torbom na leđima normalno pokretati glavu lijevo i desno, može li ruke ispružiti u stranu i u vis. Naramenice ne smiju stajati na ramenom zglobu jer tada dijete ne može ruke ispružiti prema naprijed - kaže Jadranka Brozd.
- Torba ne smije biti šira od tijela da dijete može ruke pokretati i prema natrag. Nije dobro ni da je predugačka i pri hodu lupa po stražnjici jer se tada dijete neprirodno naginje prema natrag. Stoji li torba previsoko, dijete će se zgrbiti prema naprijed. Poput planinarskih torbi, školska bi se torba trebala nositi tako da je lagano oslonjena na zdjelicu.
- Roditelji često griješe tako što kupuju torbu koja je čvrsta i jaka. No prazna torba ne bi trebala biti teža od kilograma, a puna ne bi trebala prelaziti 10 posto težine djeteta - dodaje Jadranka Brozd.

Torba bi trebala imati više pretinaca i odjeljaka kako bi se težina stvari u njoj mogla bolje rasporediti. Ravne stvari (knjige i bilježnice) treba stavljati uza stražnju stranu (leđa), a one teže na samo dno. Torba bi trebala imati i “mačje oči”, koje odražavaju svjetlost, tako da je djete lakše uočiti u prometu ako se u sumrak vraća iz škole.

Naramenice na torbi trebale bi biti dovoljno široke da se ne usijecaju u ligamente, objašnjava fizioterapeutkinja.
- Torbe s kotačićima i ručicom koje dijete može vući najmanje opterećuju kralježnicu, no djeca ih često pretrpavaju. Zatim ih na stubama podižu jednom rukom, zbog čega se mogu ozlijediti - dodaje.

U nekim školama postoji mogućnost ostavljanja dijela knjiga i školskog pribora, tako da ih djeca ne moraju svakodnevno nositi. Djeca u produljenom dnevnom boravku često sve knjige ostavljaju u školi, a stvari za tjelesni kući se donose jedanput ili dvaput na tjedan.