Ako sumnjate da vaše dijete ima psihičkih problema, ili problema s učenjem, vjerojatno vam je važno da dobije najbolju moguću podršku dok je u školi. Roditelji se oko toga ponekad mogu osjećati nemoćno, no roditelji mogu puno učiniti za svoju djecu u smislu zagovaranja. Evo nekoliko pravila kojih se pritom treba pridržavati:
POGLEDAJTE VIDEO: Djeca mlađa od 18 svakodnevno pretjeruju s energetskim pićima
1. Komunicirajte s djetetom i postavljajte pitanja
Mnoge studije pokazale su da će djeca biti bolja u školi i imati bolje samopoštovanje ako imaju toplu i pozitivnu komunikaciju s roditeljima. Postavljajte djeci jasna i izravna pitanja i pažljivo slušajte odgovore.
Dobar 'ledolomac' za razgovor je obično: 'Što ti se najviše sviđa u školi?', ili 'Ima li predmeta koje bi rado izbacio iz tjednog rasporeda?'.
2. Povjerite ponaša li se vaše dijete drugačije kod kuće nego u školi
Ključno je razgovarati s učiteljicom vašeg djeteta, kako biste saznali koliko dobro funkcionira u školi. Učitelji provode barem šest sati dnevno s našom djecom, pa imaju osjećaj za to kako dijete uči i kako se ponaša.
Pitajte ono ključno: Ima li moje dijete poteškoća s organizacijom, može li slijediti upute, ili zaostaje u zadacima? Slaže li se dobro s drugom djecom, odskače li u praćenju nastave od vršnjaka?
3. Planirajte razgovor s učiteljem
Mnogi roditelji odlaze na roditeljski sastanak nespremni, pa odu s nizom problema o kojima nisu uspjeli razgovarali i hrpom zapisanih ocjena koje su samo dio slike o djetetu. Zato se dobro pripremite kako biste maksimalno iskoristili vrijeme s učiteljem. Ključna pitanja postavite odmah, a ne pod 'razno' jer ćete tako dobiti više vremena za razgovor o tome kako poboljšati situaciju.
4. Ne odgađajte traženje podrške za dijete
Ako se brinete zbog uspjeha djeteta u školi, nemojte čekati drugi roditeljski sastanak i zanemarivati potrebu da potražite pomoć. Raspitajte se o potrebi da dijete ode na konzultacije, ili da mu se osigura specijalno obrazovanje.
Učitelj vašeg djeteta može vam olakšati procjenu kognitivnog, akademskog, jezičnog, socijalnog i emocionalnog funkcioniranja vašeg djeteta i savjetovati vas o tome što učiniti da bi dijete ostvarilo puni potencijal.
5. Zatražite posebne usluge pisano
Ako sumnjate da dijete treba posebnu podršku u obrazovanju, pismeno zatražite testiranje djeteta i procjenu razine pomoći koja je djetetu potrebna.
Češće provjeravajte djetetove ocjene, pratite izvještaje o napretku, procjenu ponašanja, te podatke o testiranju. Materijali u školskom dosjeu vašeg djeteta koristit će se u svim evaluacijama vezano uz učenje.
6. Upoznajte ljude koji procjenjuju vaše dijete
Škola mora dostaviti pisane rezultate procjene vašeg djeteta, no možete dobiti više od pisanog sažetka. Dogovorite sastanak s ljudima koji su je procijenili vaše dijete, kako biste vidjeli jesu li njihove ocjene kvalitetne i na čemu se temelje. Ako se ne slažete s rezultatima ocjene, možete zatražiti neovisnu ocjenu.
7. Prihvatite individualni obrazovni plan
Morate se upoznati s procesom izrade posebnih programa koji je namijenjen djeci s poremećajima u učenju. U obzir treba uzeti specifične potrebe djeteta te odrediti nastavni plan i program s praktičnim ciljevima za akademski uspjeh.
Roditelji, učitelji, stručnjaci za specijalno obrazovanje i svi drugi stručnjaci iz dječjeg tima trebali bi sudjelovati u razvoju tog programa. Oni bi trebali nadgledati djetetov napredak te procijeniti ispunjava li obrazovne ciljeve te po potrebi koordinirati veću podršku.
8. Pratite djetetova raspoloženja.
Veliki broj djece s psihijatrijskim poremećajima bori se i s poremećajima u učenju. Zapravo, otprilike polovica sve djece s ADHD-om u SAD-u ima disleksiju, a polovica sve djece s poremećajima učenja razvija kroničnu depresiju u odrasloj dobi.
Kao roditelj, jedna od najvažnijih stvari koje možete učiniti je vjerovati svojoj intuiciji kad se ponašanje vašeg djeteta čini neuobičajenim.
Obratite pažnju na promjene u osobnosti i raspoloženju, na isti način na koji promatrate eventualni pad prosjeka ocjena. Akademski uspjeh vašeg djeteta vezan je prvenstveno uz dobrobit, donosi portal Child Mind Institute.