Kad se tijekom 70-ih godina moja obitelj iz Zagreba spremala na ljetovanje u rodnu kuću mog oca na Hvaru, gdje su nas čekali nona i nono, bila je to velika gužva. Dva dana prije pakirale su se stvari, posebno hrpa mojih i bratovih igračaka, da bismo ih večer prije jedva nagurali u bijeli Wartburg, pazeći da ostane mjesta za putni hladnjak, u koji bi mama spakirala sendviče, vodu, sokove i slatkiše za nas, kao i za torbu u koju su išli pohanci ili pečeno pile, te paprike i rajčica koje bismo putem jeli iz ruke, malo posoljene, uz meso. Budili bismo se prije 5 sati, kako bismo izbjegli najveće vrućine (bez klime u automobilu!), ali i zato što je trebalo što ranije stići u red za trajekt, da biste se uopće ukrcali i stigli na otok isti dan, priča Zagrepčanka Martina Mijić (54) o sjećanjima na odmore iz djetinjstva.