Želimo li zdraviju i dugovječniju naciju, svakako bismo se mogli ugledati na preporuke koje stižu iz Japana, kaže pedijatrica dr. Dubravka Zelić iz Specijalističke pedijatrijske ordinacije u Zagrebu, komentirajući činjenicu da procjene Svjetske banke pokazuju kako Japanci rođeni u proteklih desetak godina mogu računati na najdulje očekivano trajanje života u odnosu na druge svjetske nacije.
Doktorica se slaže s procjenama japanskih stručnjaka da dio toga treba zahvaliti činjenici da je veliki dio Japanaca zadržao neke tradicionalne vrijednosti kad je u pitanju odgoj djece, prvenstveno vezano uz način i kvalitetu prehrane.
Tako stručnjaci ističu da većina Japanaca u odgoju djece još uvijek vodi računa o tome da redovito jedu svježe kuhane obroke u obiteljskom okruženju i još uvijek se trude da dijete barem jedan obrok u danu pojede za obiteljskim stolom, u društvu drugih članova obitelji. Vjeruje se da djeca na taj način usvajaju svijest o važnosti kvalitetne prehrane i iz primjera uče da je važno jesti svježe kuhane i raznovrsne obroke.
- Tome doista ne možemo prigovoriti, dapače poželjno bi bilo da se ponašamo na taj način, jer to doista može pridonijeti stjecanju zdravih navika u prehrani. Jednako tako, važno je da roditelji pritom biraju kvalitetne i raznovrsne namirnice koje imaju veliku nutritivnu vrijednost, a ne sadrže previše kalorija. Tako ćemo osigurati da dijete dobiva sve što mu je potrebno za kvalitetan razvoj, a izbjeći debljanje, koje je glavni uzrok dijabetesa i niza drugih zdravstvenih problema, pojašnjava sugovornica i podsjeća da smo, nasuprot tome, među nacijama s vrlo visokim udjelom pretile djece.
Naravno, treba birati namirnice koje su povezane s našim podnebljem, odnosno djeca mogu probati alge ili klice, te češće jesti rižu, što je tradicija u zemljama poput Japana, no poanta nije u tome da ih učimo na takav oblik prehrane, niti jedino on jamči dugovječnost. Važno je birati što kvalitetnije namirnice iz našeg podneblja. Dakle, preporučuju se cjelovite žitarice, što više svježeg povrća na salatu, ili kuhanog na pari, odnosno u malo vode, te mahunarke.
- Povremeno, djetetu treba priuštiti i neke grickalice, ili neki slatkiš, odnosno nije ih dobro u potpunosti zabraniti. No, to doista treba biti povremeno, dok bismo svakodnevno trebali nastojati da dijete jede voće, kaže pedijatrica Dubravka Zelić.
Kad su u pitanju slatkiši, nastojte birati zdravije varijante kad god možete i stvoriti oko toga mali ritual, tako da se zajedno s djetetom, na primjer, možete veseliti tome što ćete jednom ili dva puta tjedno pojesti komad čokoladne torte.
Tako će veselje zbog toga biti veliko, a onda i želja za grickalicama koje bi pojelo 'usput', bez takvog veselja i zabave, postaje sve manja. Također, i obroci voća mogu postati mali ritual, a ujedno i primjer zdravog obroka, ako, na primjer, narežete sezonsko voće i dodate mu žlicu šlaga s manje masti i bez šećera, te s malo naribanih oraha ili badema.
- Izuzetno je važno da djeca kroz primjer od što ranije dobi usvajaju takve navike, no na žalost, u situaciji smo da mnogi roditelji sami nisu dovoljno educirani o važnosti zdrave prehrane, pa se i sami loše hrane. Mnogi nemaju dovoljno novca ni vremena za organizaciju kvalitetne prehrane, a vrtići i škole još uvijek nisu postigli zadovoljavajući standard u organizaciji prehrane djece, tako da bismo se time trebali baviti na višim instancama.
Svakako bi bilo poželjno da učenje o zdravim navikama i o kvalitetnoj prehrani postane dio redovnog školskog kurikuluma, pri čemu bi djecu trebalo učiti o zdravom kombiniranju namirnica i naučiti da pripreme neke lakše obroke, kaže dr. Zelić.
U paket zdravih navika koje mogu pridonijeti dugovječnosti treba uključiti i nastojanja da se djeca više kreću.
- Mogu reći da u praksi imam dosta djece koja idu na neke slobodne aktivnosti, posebno nogomet. Pritom treba voditi računa o predispozicijama djeteta, jer nisu sva djeca za takav ekipni sport. No, još uvijek imamo i veliki broj djece koja satima sjede za računalom, ili pred televizorom i ne kreću se uopće, što obavezno treba mijenjati, upozorava pedijatrica.
Dodaje kako je i to nešto za što roditelji možda nemaju dovoljno financijskih mogućnosti, pa i vremena, pa bi i u organizaciji tog segmente škole trebale preuzeti ozbiljniju ulogu.