U tokijskom okrugu Setagaya u samom središtu dječjeg parka nalazi se neugledna drvena kuća sastavljena od trupaca.
U njoj djeca spremaju igračke kojima istražuju svijet, a to mogu biti pile, grablje, čavli, čekići i sav ostali alat kojim se koriste odrasli, piše soranews24.com. Djeci je dopušteno popeti se na vrh kućice, a do njega ne vode nikakve stepenice niti postoje drugi elementi koji jamče sigurnost.Uprava parka, naime, smatra da je važnije djeci omogućiti nesmetanu igru nego strepiti nad njihovom sigurnošću.
Zato nije neuobičajeno vidjeti mališana koji japanskom pilom reže komad letvice. Japanske pile oštre su i više nalikuju noževima.
Drugi će dječak bez straha u ruke uzeti čekić i pokušati u drvo zabiti čavao.
I da, djeci je u ovom parku dopušteno igrati se vatrom. Djelatnici parka svako toliko pripale omanji krijes kako bi djeca istražila vatru, a mališani mogu i samostalno kuhati na otvorenom.
Dapače, potiču ih da sami uzgajaju hranu, pa su djeca tako izradila gredice u kojima uzgajaju rižu.
"Dječja peć" naziv je mjesta na kojem mališani mogu samostalno pripaliti vatru ili lopatom razgrnuti žar.
Djelatnici parka često organiziraju radionice na kojima djecu uče kako naoštriti noževe.
Većinu sprava u parku su izradila djeca, samostalno zakucavajući čavliće i stvarajući jednostavne drvene konstrukcije.
Postavlja se pitanje nije li takva igra opasna, a uprava parka svjesno ističe da je upravo u tome čar.
- Naravno da se neka manja djeca ponekad ozlijede, no za njih je to iskustvo iz kojeg nešto nauče. Želimo da u naš park dolaze ljudi koji razumiju svrhu dječje igre, objasnile su novinarima volonterke koje dolaze u park kako bi pomogle djeci i roditeljima, a i same su svoju djecu dovodile upravo ondje dok su odrastala.
Park ima i plaćene djelatnike koji rade na organizaciji radionica ili vode top liste najuspješnije djece u nekoj aktivnosti poput, primjerice, najviše zabijenh čavala i slično.
Volonterke kažu kako je park nastao prije 40 godina, a lokalne vlasti nisu bile zadovoljne tom idejom. Posebno ih je brinula sigurnost zbog otvorenog plamena i vatre. No nakon nekoliko sastanaka s vatrogasnim dužnosnicima te objašnjavanja kako je ideja bila samo napraviti krijesove i omogućiti kuhanje, vlasti su popustile i odobrile otvaranje parka.
I dalje je, pričaju slučajni prolaznici, neobično prošetati naizgled parkom iz kojeg iznenada istrčavaju djeca mašući pilama, noževima i čekićima dok grade krijesove ili se penju na objekte.
Kako se netko ne bi uplašio ili iznenadio zbog toga, uprava parka postavila je natpise koji posjetitelje upozoravaju o kakvom je parku riječ.
Na jednom od natpisa piše:
Draga djeco, ovo je Hanegi Play Park, mjesto za igru. Mislimo da ćete se zabaviti dok palite krijesove, kopate rupe, gradite tvrđave, skačete po vodi, buljite u svemir, igrate se ili samo gledate druge kako se igraju. Pokušajmo raditi one stvari koje želimo činiti. "ovo izgleda strašno", "Ovo izgleda zabavno", "Pitam se mogu li i ja ovo", "Možda bolje ne". Sve ovisi o vama.
Ako nešto napravite dobro, to je odlično. Ako ne ispadne kako ste mislili, barem ste nešto naučili. Možete naići na poteškoće, možete se zbuniti, pa čak i ozlijediti. No ljudi iz susjedstva, stričeki i tete, mame i tate, dečki i cure, tu su za vas kao i djelatnici parka. Ovo je mjesto igre na kojem svi stvaraju zajedno. Nisi sam, pa pozdravi druge. Hajdemo se zabaviti!, piše na jednom od natpisa. Ispod njega je poruka: Igraj se kako želiš, ali preuzmi odgovornost za tu igru.
Tokijski Hanegi nije jedini takav park u gradu. On je dio Boken Asobiba udruženja koje ima desetak sličnih parkova diljem grada. No Hanegi je najveći i jedini u kojem su djelatnici parka na raspolaganju šest dana u tjednu.
Samo četvrtkom djelatnici parka nisu na poslu, dok su u drugim parkovima bitno manje prisutni. S takvom filozofijom park definitivno nije za svakoga, no ako se roditelju čini da ima smisla, posjet parku bi se mogao pretvoriti u nezaboravan dan.