Djeca kao da znaju kako smijeh liječi sve. Padne li na guzu, trogodišnjak će se nasmijati i krenuti dalje. I starija djeca često smijehom reagiraju na neočekivane situacije, a to je vještina koja je korisna i odraslima. Čak i uz pomno planiranje, doživljavamo nepredviđene stvari. Malo humora učinit će takve situacije lakšima. Također, djetinji um je otvoren svemu što mu svijet može ponuditi. Najmlađi najčešće prosuđuju stvari oslanjajući se na vlastito iskustvo. Malo je vanjskih utjecaja koji bi ograničili njihovo razmišljanje i uvijek su spremni iskušati nešto novo. Čim odrastu, ljudi postaju robovi navika i ugodno se osjećaju u poznatom okruženju. Stoga izbjegavaju ono što im je novo i nepoznato. Čineći to, propuštaju brojne prilike i pozitivna iskustva. Za dijete riječ "rutina" je nepoznanica. Sve - pa čak i najobičnije stvari - potrebno je istražiti, dodirnuti, iskusiti. Obične stvari, poput psećeg laveža na ulici ili poštara koji donosi pisma, mogu ga ispuniti čuđenjem. Velike to ponekad živcira jer se "moraju baviti važnijim stvarima". No tako mnogo toga propuštaju. Mališani rijetko oklijevaju i podliježu strahu. Oni se naglavačke zalijeću u svaku novu situaciju preskačući prepreke i improvizirajući ako moraju. Odrasli često pretjerano analiziraju sve svoje planirane poteze i oklijevaju strahujući od toga da im neće sve poći za rukom. Istina, šanse su malene da iz prvog pokušaja sve savršeno uspije. Često je praktičnije napraviti općeniti plan, krenuti u akciju, a s detaljima se suočavati nakon što se pojave na vidiku. Zbog spontanosti, djeca se rijetko zaustavljaju kako bi upitala nekog što sljedeće učiniti. Zbog toga otkrivaju nove načine rješavanja problema. Učite od njih - imate li kreativnu ideju kako nešto napraviti bolje, brže ili pametnije nego što obično činite, učinite to i promatrajte što će biti. Nikad ne znate dok ne pokušate. Igra je djeci prirođena jer je zabavna, a ona se vole zabavljati. Na žalost, s odrastanjem ljudi zaboravljaju kako je dobro prepustiti se trenutku i igrati se. Ne moraju svi postupci biti veoma smisleni. Ponekad je zdravo "glupirati se" i prepustiti se zabavi samo radi zabave. Najmlađi svoje osjećaje nose preko cijelog lica, da ih svi mogu vidjeti. Nikad ne morate pogađati jesu li sretni, tužni, ljutiti ili ravnodušni. Otvoreno izražavanje osjećaja moglo bi dobro doći i odraslima jer olakšava komunikaciju i u život unosi iskrenost. A iako ponekad znaju izmišljati, ona su u biti vrlo iskrena. Uvijek govore što im je na duši i nisu proračunata. Otvorenost, iskrenost i jasna komunikacija izgrađuju snažan karakter i zdrave odnose s drugima. Ljudi će vas slušati ako vjeruju da govorite iz srca. Promatrajući prinčeve i princeze, odrasli mogu naučiti biti svjesni svojeg trenutačnog okruženja.   Djeca istražuju i najsitnije detalje u okolišu, bile to snježne pahulje ili uzorci na zavjesama. Tako zapažaju stvari koje bi odraslom oku mogle i promaći. Potrebno je biti potpuno svjestan onoga u okolini kako biste mogli ispravno reagirati. Dobra moć zapažanja i svjesnost trenutka ključ su rješavanja složenih problema i pronalaženja novih, inovativnih rješenja. Mališani kreativnost duguju i neprestanom postavljanju pitanja. Zašto? Kako? Jesmo li već stigli? Dječjim pitanjima nema kraja. Iako neće dobiti odgovor na baš svako pitanje, na mnoga hoće. A to je, nakon izravnog iskustva, najbolji način učenja. Ni odrasli ne bi se trebali suzdržavati od postavljanja pitanja. Kao što kaže poslovica, nije sramota ne znati, sramota je ne pitati. Daruju li nekom ljubav, odrasli to često čine potajno očekujući nešto zauzvrat. Ako drugi ne ispuni njihova očekivanja, mogu biti vrlo razočarani i povrijeđeni. No ako dijete voli, njegova je ljubav bezuvjetna. To je ljubav koja dolazi ravno iz srca, bez ikakvih uvjeta i očekivanja. Takvoj ljubavi ponekad možemo pristupiti i kao odrasli - u najdubljem dijelu našeg bića koje instinktivno čezne povezati se s ljudima, razumjeti ih. A tek ako pruži nekom takvu ljubav, taj najdublji dio njegova bića je ispunjen.